Kolumne

Pravosudna apokalipsa i ja

Godina 2016. bila je godina velikog pada pravosuđa! Doslovno i dosljedno u značenju brojeva šest i šesnaest!

(U apokalipsi broj šest je broj grijeha. Kod drevnih Maja je znak nevremena i oluja. Broj šest je i broj Nerona, šestog cara. Moglo bi se reći da je u ovom slučaju iskušenje imalo loš ishod: nakon istorijskog Nerona, umnožavaju se novi Neroni. Broj šesnaest (broj četiri na kvadrat!) označava ispunjenje materijalne moći. Zbog veličanja oholosti i nekontrolisane volje za moć, ima i pogubno moralno značenje (vidi Rečnik simbola!). Jakob Beme označava ovim brojem bezdan suprotan nirvani.

Kako se ova simbolika brojeva poigrala sa našim pravosuđem?

U 2016. je umro strukturalni dijalog, neželjeno čedo Evropske komisije, poslije teške i dugotrajne bolesti. U 2016. pokopano je pravosudno mrtvorođenče - Apelacioni sud BiH. U 2016. zaprijećeno je smrću Ustavnom sudu BiH. U 2016. suspendovan je i osumnjičen za teške zloupotrebe glavni tužilac Tužilaštva BiH. Protiv jednog sudije Suda BiH podignuta je optužnica za primanje mita i kršenje zakona. Dva tužioca kantonalnih tužilaštava su u pritvoru zbog korupcije. Jedan sudija opštinskog suda je osumnjičen za pedofiliju i pritvoren. Za jednim sudijom je raspisana međunarodna potjernica. I ko zna gdje đavo još nije umiješao svoje prste u ovoj pravosudnoj apokalipsi!?

U 2016. izabran je predsjednik Suda BiH u atmosferi bojišta, na kome su snage odmjeravala dva tabora, iznad kojih su vijorile entitetsko-etničke zastave. Rane iz ovog rata neće lako zacijeliti. Pitanje je da li će i pobjednik u ovom dvoboju preživjeti. Istorija ratova je nemilosrdna: poslije bitke slijedi pregrupisavanje za novi obračun. I tako u nedogled!

Apokalipsu pravosuđa niko ne želi da vidi. O njoj se ne govori. Ona je naš i njihov izbor.

Iskušavao sam ove godine "pogubno moralno značenje" više puta. Sustizale su me "zvijeri sa sedam glava" (vidi pod apokalipsa!) na svakom koraku. Borio sam se riječima, glasno i smjelo, svuda i pred svima. Nisam se osvrtao ko će biti pogođen, ko će prepoznati sebe, čije će se lice izobličiti, kome kosa nakostriješiti, a kome pogled zamutiti. Ćutali su svi koji je trebalo da me čuju, namrgođeni i nakostriješeni, ćutali i čekali svoju priliku. Slali su svoje epigone i emisare da me opominju, da mi stave do znanja, da me ućutkaju. Dovodili su me na optuženičku klupu, saslušavali me, uzimali izjave, opominjali da sam pod zakletvom, da postoji kazna... Nisam se osvrtao na metež zvjerinjaka. Tvrdoglavo sam vikao sa jarčevih visina, misleći da sam pozvan da urlam, da me štiti proviđenje.

Poslije hajki, moji progonitelji su pozajmljivali moje riječi, izgovarali ih glasno, bez stida i straha. Ja sam nosio žig rušitelja, a oni tvorca. Oni su bili uvaženi gosti, oni su pozivani na prijeme, oni su bili u prvim redovima, oni su se slikali, a ja sam i dalje govorio u varljivoj nadi da ću probuditi uspavanu savjest i spasiti vjeru u pravdu. Oni koje sam izvodio na put, sačekivali su me i iz zasjede zasipali kamenjem. Uživali su u nezasluženim visinama, zaslijepljeni sjajem taštine i zaogrnuti plaštom moći.

Govorio sam, uzalud. Nije bilo plemenite težnje da se bori. Nije bilo hrabrosti. "Zvijeri bi dano da se bije sa svetima i da ih pobijedi; i dana joj bi oblast nad svakim koljenom i narodom i jezikom i plemenom". Poražen sam i provučen kroz blato pred silnom svjetinom koja je ćutala. U bunilu od bola, još čujem taj muk nemoćnih.

I sjećam se Selina: "Čovjek je hrabar i plemenit otprilike onoliko koliko i kokoš leti: kad je iz sve snage cimneš u guzicu, može da se vine čak do krova, ali se odmah vraća na bunjište da kljuca govna".

 

Pravosuđe, laku noć!

 

*autor je sudija Suda BiH

 

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije