Kolumne

Republika Srpska: Što više država, što više ka Zapadu

Nesporno je da Republika Srpska predstavlja konstitutivni dio Bosne i Hercegovine. Shodno Ustavu, Bosna i Hercegovina je specifična, sui generis tvorevina, koja prema svojim ustavnim karakteristikama predstavlja konfederalnu državnu zajednicu. Republika Srpska je jedan od dva sastavna entiteta BiH, odnosno Republika Srpska i Federacija BiH grade Bosnu i Hercegovinu kao konfederaciju, koja svojim ustavom ima limitirane nadležnosti i koja nema mogućnost bilo kakvog ustavno-pravnog niti političkog diktata prema konfederalnim entitetima.

Imajući u vidu državotvorni ustavni kapacitet Republike Srpske, osnovni zadatak političke elite i institucija Republike Srpske u narednih dvadeset godina mora da bude što potpunija nacionalna, institucionalna i ekonomska emancipacija Republike Srpske, u skladu s ustavima Republike Srpske i Bosne i Hercegovine.

To praktično znači da Republika Srpska mora u najvećoj mogućoj mjeri da afirmiše sve svoje državne kapacitete na način kako je predviđeno ustavima Srpske i BiH. Bosna i Hercegovina nema svoj izvorni nacionalni, kulturni i politički identitet, te je stoga iracionalno nasilno graditi njene državne kapacitete.

Umjesto toga, neophodno je snažiti državne kapacitete Republike Srpske i Federacije BiH, dok Bosnu i Hercegovinu treba posmatrati kao politički i ekonomski integracioni projekat. U tom smislu, kao što je Evropska unija važna pretpostavka razvoja evropskih zemalja u uslovima globalnih integracionih procesa i konkurencije, tako i Bosna i Hercegovina treba da bude kvalitetan okvir za razvoj Republike Srpske i Federacije BiH.

Prema tome, Bosnu i Hercegovinu ne treba uništiti i obesmisliti. No, istovremeno, nju ne treba graditi kao državu s posebnim centralnim nadležnostima. Bosna i Hercegovina ima smisao isključivo ako predstavlja okvirni integracioni projekat, i to onaj integracioni projekat koji služi interesima Republike Srpske i Federacije BiH, odnosno njihovih građana. Dodatno, takva BiH jedino ima smisla ako se i sama integriše u šire regionalne i evropske strukture.

Dakle, Bosna i Hercegovina mora dalje nastaviti da se integriše s ostalim zemljama regije, pri čemu je za Republiku Srpsku primarna politička i ekonomska integracija sa Srbijom. Neophodno je nastaviti insistirati na ideji stvaranja političke, ekonomske, carinske i tehnološke unije među zemljama regije zapadnog Balkana, na isti način na koji je koncipirana i sama Evropska unija.

To je logična posljedica proklamovanih politika svih zemalja regije da postanu članice EU, jer u ovom trenutku nije realno očekivati da će u narednih pet do deset godina biti proširenja Evropske unije, pa je neophodno među zemljama kandidatima izgraditi takav ekonomski, integrativni i, u osnovi, politički kapacitet kako bi ovaj prostor dobio snažnije razvojne pretpostavke.

Republika Srpska, dakle, treba da ima proaktivnu politiku prema Bosni i Hercegovini. BiH, u samoj svojoj osnovi, predstavlja prazan prostor koji politički treba popuniti. Ako se Republika Srpska i srpski politički faktor dobrovoljno, a pri tom sasvim nepotrebno, sami sklone od BiH, onda će drugi faktori da modeliraju Bosnu i Hercegovinu prema svojim nacionalnim i državnim politikama, a što može imati izuzetno negativne posljedice po naše strateške interese.

Prema tome, Republika Srpska treba da insistira na Bosni i Hercegovini koja ima limitirane nadležnosti u oblasti spoljne politike, ekonomskih odnosa, odbrane i pravosuđa, koje pokriva samo one ustavne nadležnosti BiH.

U takvoj BiH politički predstavnici Republike Srpske treba da da učine sve što je u njihovoj moći da Republika Srpska politički, ekonomski i tehnološki vodi Bosnu i Hercegovinu, a BiH pod liderstvom Republike Srpske jeste sekularna zajednica, u kojoj se političke odluke ne mogu donijeti bez potvrde Republike Srpske, u kojoj postoji puna sloboda protoka ljudi, robe, usluga, kapitala i tehnologija i u kojoj njene različite narode i ljude povezuju ne emocije, nego interes, uređen sistem, materijalni prosperitet i izvjesna i solidna budućnost.

U narednih dvadeset godina, pored političkog i ekonomskog liderstva koje Republika Srpska treba da ostvari u Bosni i Hercegovini, Srpska i Banjaluka kao njen politički, administrativni, naučno-obrazovni, kulturni i privredni centar, moraju da postanu integrativno srce regije zapadnog Balkana. Koristeći nacionalne veze sa Srbijom, geografske veze s Hrvatskom i Crnom Gorom, te politički kapacitet u Bosni i Hercegovini, Republika Srpska će mudrom strateškom politikom postati faktor povezivanja i stabilnosti u regiji.

Upravo su mir i stabilnost naš najvažniji nacionalni i državni interes, jer je samo tako moguće zadržati naše ljude u Republici Srpskoj, ostvariti ekonomski napredak, izvršiti tehnološku transformaciju Republike Srpske i generisati sveukupan snažan rast životnog standarda. Naše trajno političko opredjeljenje mora biti modernizacija Republike Srpske, da u nju dovedemo najsposobnije i najinovativnije privrednike, naučnike i umjetnike iz cijele regije, da im ovdje damo okvir i slobodu da u potpunosti realizuju svoje stručne, profesionalne i ljudske kapacitete.

To ćemo uraditi jer je to jedini način da okupimo kvalitet, da budemo bolji od drugih, a na osnovu toga ćemo dobiti politički uticajnu Republiku Srpsku, s platama i životnim standardom bar za 30 odsto boljim nego u ostatku regije. To je jedini način da naše trenutne demografske, ekonomske i političke limite nadomjestimo, odnosno ovo je metodologija na osnovu koje ćemo iz pasivne preći u izuzetno proaktivnu političku poziciju.

Opredjeljujući se za Republiku Srpsku zasnovanu na društvu znanja, elektronskoj upravi i digitalnom obrazovanju i tehnologijama, neophodno je da se jasno i prvi put na političkoj sceni Republike Srpske istakne jasna poruka da Republika Srpska geografski pripada Zapadu, da na nju dominantno utiču politički i ekonomski procesi sa Zapada i da, shodno tome, njeno temeljno političko opredjeljenje treba i mora da bude orijentisano prema Zapadu, istovremeno razvijajući znatno više nego dosad dobre i suštinske veze sa zdravim političkim i privrednim faktorima u drugim dijelovima svijeta.

Opredjeljenje ka Zapadu nije plod iluzija o tome da nas zapadne zemlje vole, jer u današnjem svijetu ne postoje ljubav i emocije, nego samo interesi. Opredjeljenje ka Zapadu plod je prethodno opisanih činjenica, ali i čvrstog stava i uvjerenja da Republika Srpska mora da bude za stolom za kojim se donose odluke, a ne na stolu. To je jedina odgovorna pozicija prema našoj zemlji i prema našim ljudima.

Republika Srpska mora da prestane da se ponaša tako što će njena politička elita da stavi ruke na oči i da se pravi kao da realnost ne postoji. Realnost jeste da od samog njenog nastanka, preko Dejtonskog sporazuma pa do današnjeg dana, na Republiku Srpsku, Bosnu i Hercegovinu, ali i Srbiju i regiju u cjelini, dominantno politički, ekonomski i tehnološki utiču najvažnije zemlje Evropske unije i SAD.

Ako se ponašamo kao da to nije tako, ako to ne želimo da vidimo, ako to potcjenjujemo i omalovažavamo, onda mi nismo nikakve patriote, nego najveći nacionalni neprijatelji i izdajnici, koji će zbog svog straha i političke insuficijencije žrtvovati vitalne nacionalne interese.

Sljedstveno dosadašnjim političkim opredjeljenjima navedenim u ovom dokumentu, Republika Srpska mora da zauzme bazičan politički stav da pitanje svih eventualnih integrativnih procesa Srpske i Bosne i Hercegovine, uključujući i Evropsku uniju, NATO, CEFTA ili bilo koju drugu političku strukturu, zavisi ne od našeg emotivnog odnosa prema tim strukturama, nego od naših nacionalnih i državnih interesa. Shodno tome, odnos Republike Srpske prema NATO savezu, Evropskoj uniji ili bilo kom drugom integrativnom procesu koji može da se pojavi u budućnosti, zavisiće isključivo od toga šta Republika Srpska dobija od toga.

Ako se u bilo kojem integrativnom procesu učvršćuje politička i ekonomska pozicija Republike Srpske, ako taj proces doprinosi nacionalnoj i državnoj emancipaciji Republike Srpske, ako koincidira s našim strateškim politikama i interesima, onda Republika Srpska treba da učestvuje u tom procesu. Ako to nije slučaj, onda mi u tome nećemo učestvovati. Ovo treba da bude elementarna politička pozicija Republike Srpske u budućnosti i taj svoj stav trebamo i moramo veoma jasno da saopštimo svima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije