Kolumne

Slijepe ulice budućnosti

Đorđe Latinović
Đorđe Latinović

Davanje naziva ulicama u zemljama bivše Jugoslavije od njihovog osamostaljenja do danas pokazalo se kao politički i kulturni rat za nadmetanje različitih nacionalističkih politika i revizionističkih istorijskih narativa. Gotovo kao neprijateljski akt usmjeren protiv onog Drugog, a pravi pogodak je u slučaju BiH ako je jednim metkom istovremeno pogođen i onaj Treći. Površni pogled na inicijative za davanje naziva ulicama odaje tamnu stranu regresije ovih društava.

Sadašnje nazive ulica mnogi gradovi u BiH dobili su početkom devedesetih godina, tokom rata, i posljednjih godina, od kada su na vlasti nacionalne stranke sva tri naroda. Nedavno su građani Mostara povodom Dana sjećanja na žrtve holokausta pokrenuli potpisivanje peticije u kojoj su od visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH zatražili ukidanje neprimjerenih i spornih naziva ulica, s imenima pripadnika ustaškog režima iz NDH, među kojima su Mile Budak, Jure Francetić, Rafael Boban, Ivo Zelenika, Đuro S. Pužević, Ante Vokić, Mladen Lorković i drugi, koje su lokalne vlasti ovog grada imenovale u ranijem periodu. Nedugo zatim, predstavnici Odbora za zaštitu Srba u Federaciji BiH pokrenuli su inicijativu prema institucijama Federacije BiH i vlastima grada Sarajeva, da se vrate nazivi ulica narodnim herojima, antifašistima srpskog i drugih naroda u Sarajevu, koje su postojale prije rata, a ukinute su posljednjih godina nove vlasti. Iz tog perioda u više opština u Republici Srpskoj postoje ulice koje nose ime Draže Mihailovića, komandanta JVO i četničkih jedinica, koga su komunističke vlasti osudile za ratne zločine i kolaboraciju s okupatorom, kao i Pavla Đurišića i drugih pripadnika Ravnogorskog četničkog pokreta. Na trećoj strani, u Sarajevu i drugim mjestima FBiH gdje su Bošnjaci u većini ukinuti su mnogi nazivi ulica koje su ove nosile po ličnostima iz srpskog naroda iz socijalističkog perioda i dati nazivi raznih kontroverznih ličnosti iz turskog okupatorskog perioda i Drugog svjetskog rata. Tako je Mustafa Busuladžić, filoustaški intelektualac i antisemita, koji je osuđen i strijeljan od jugoslovenskih vlasti, dobio ulicu u opštini Centar u Sarajevu, a Husein efendija Đozo, osuđeni glavni imam zloglasne 13. SS "Handžar divizije" i simpatizer nacista, ulicu u opštini Ilidža. U Hrvatskoj, državi članici EU, i danas postoje ili su postojale ulice koje nose nazive ustaških satrapa NDH. Tako je doskora postojala Ulica 10. travnja, kada je osnovana NDH, u Virovitici Ulica Mila Budaka, ustaškog ideologa, ministra i pisca rasnih zakona, u Zagrebu postoji Ulica Franje Nevistića, pripadnika ustaškog pokreta, u Bjelovaru ulice Julija Makanca, koji je bio ministar NDH, i Stipe Javora, jednog od osnivača ustaškog pokreta. U Zadru postoji Ulica Zvonka Bušića, hrvatskog nacionaliste, otmičara aviona i osuđenog teroriste. Na Kosovu u Prištini tamošnje albanske vlasti dale su naziv jednoj ulici Aćif Blyta, odnosno Aćifu efendiji Hadžiahmetoviću, političaru iz Novog Pazara, osuđenom i strijeljanom kolaboracionisti iz Drugog svjetskog rata. Aktivisti Inicijative protiv rehabilitacije ratnih zločinaca i saradnika okupatora "Ne rehabilitaciji" prije dvije godine prefarbali su u Aranđelovcu tablu ulice s imenom đenerala Milana Nedića, predsjednika kvislinške vlade Srbije za vrijeme okupacije u Drugom svjetskom ratu. Grupa crnogorskih nacionalista nedavno je predložila da se jednoj ulici da ime Krste Zrnova Popovića, kontroverzne ličnosti, kojeg su komunističke vlasti likvidirale nakon rata u pokušaju da ga zarobe i da mu sude za postupanje tokom Drugog svjetskog rata.

U Novom Gradu grupa građana podnijela je peticiju da jedna ulica u ovom mjestu ponese naziv Željka Ražnatovića Arkana, jer je po njihovom mišljenju to zaslužio odbranivši grad od hrvatske agresije krajem 1995. godine. Prema pisanju medija, u Orašju grupa hrvatskih nacionalista sakupljala je potpise za peticiju za promjenu naziva ulica, od kojih su neki otvoreno zagovarali davanje ulice poglavniku NDH Anti Paveliću. Mediji su takođe pisali da je jedna ulica u Bihaću dobila ime Rasima Delića, generala Armije RbiH, kojeg je Haški tribunal 15. septembra 2008. godine osudio na tri godine zatvora po komandnoj odgovornosti zbog zločina mudžahedina nad srpskim vojnicima i civilima počinjenih u selu Livade i logoru "Kamenica" u opštini Zavidovići 1995. godine. Istine radi, u ovom gradu postoji Ulica Rasima M. Delića, pripadnika partizanskog pokreta iz Drugog svjetskog rata, tako da nije najjasnije o čemu se radi. Bošnjačka zajednica kulture "Preporod" iz Tuzle prije nekoliko godina tražila je da se promijeni ulica jedinog našeg nobelovca Ive Andrića u ovom gradu. Skupština grada Zagreba preimenovala je Trga maršala Tita, čovjeka koji je bio na čelu oslobodilačkog pokreta i koji je utvrdio granice današnje Hrvatske, u Trg Republike. Albanske vlasti na Kosovu otišle su i korak dalje u inovativnosti davanja naziva ulica. Oni su dali nazive ulica po živim političarima, Bilu Klintonu, bivšem predsjedniku SAD, u Prištini i kongresmenu Eliotu Engelu u Peći, koji su podržavali njihovu borbu za nezavisno Kosovo, što je nezabilježena praksa u svijetu.

Prije nekoliko godina grupa građana Sarajeva pokrenula je inicijativu za dodjeljivanje ulice Milanu Mladenoviću, pokojnom frontmenu grupe jugoslovenske rok grupe "Ekatarina Velika", koji je nekoliko godina živio u ovom gradu. Duško Tomić, generalni sekretar Dječje ambasade "Međaši", pokrenuo je inicijativu da se vrati naziv ulice Nikole Tesle u Sarajevu, koju su ratne gradske vlasti ukinule 1993. godine.

Nazivi ulica, čini se, ljudima mnogo znače. Jedan moj prijatelj u svako novo mjesto u koje bi stigao redovno bi presretao prolaznike i pitao ih za ulicu sa svojim imenom i prezimenom. Ljudi bi se pravili da znaju za ulicu, pravdali svoje neznanje ili se izvinjavali što su zaboravili, te se ne mogu sjetiti. U nekim gradovima u BiH i danas, trideset godina poslije promjena naziva pojedinih ulica, zadržale su se table s oba naziva. Kao svjedočanstvo vremena koje se ruši i osipa, a ipak traje i ne zaboravlja. Mnogi izbjegli i raseljeni ljudi i taksisti pamte stare nazive ulica u gradovima, kako su ih ostavili dok su živjeli u njima. Zajednički život u jednoj višenacionalnoj zemlji podrazumijeva hipersenzibilan odnos prema ovom pitanju, koji mora uvažiti osjećaje i percepciju i drugih ljudi kad se daju nazivi ulica pojedinih ličnosti. Naša opsjednutost istorijom vidljiva je po nazivima ulica, među kojima dominiraju vojskovođe, ratni komandanti, političari i istorijske ličnosti. Uvijek bih se obradovao kad bih vidio neobične nazive trgova i ulica u drugim zemljama koji nisu odražavali ovaj istorijski determinizam. Najčuveniji kineski trg u Pekingu zove se Trg nebeskog mira, ako me sjećanje služi, sjedište KP Italije bilo je u Ulici mračnih dućana, u Rimu postoji Trg voća, u Lisabonu Ružičasta ulica, Pijaca lopova i Trg trgovine, u Marselju Bulevar kanabisa, u Budimpešti Trg ruža, u Bilbaou Ulica pasa, u Pizi Trg čuda, u Parizu Ulica sreće i Trg jajeta, u Kaduzu Trg oleandera, u Štutgardu Trg dvoraca, u Budimpešti Trg milenijuma, u Tripoliju Zeleni trg, u Berlinu Bulevar pod lipama i Trg opere, u Madridu glavni trg nosi naziv Vrata sunca, u Hajdelbergu postoji Aleja filozofa, u Valensiji Trg bikova, u Marbelji Trg narandži, u Barseloni Trg vrata mira, u La Pazu Pijaca vještica, u Istanbulu Ženski trg, u Londonu ulica čiji naslov u slobodnom prevodu glasi Dvorana od kelja, u Egzeteru u Engleskoj Skupštinska ulica itd.

Praktični Amerikanci imaju dobar običaj da ulicama daju nazive po brojevima i geografskim stranama svijeta, pa tako imamo Petu aveniju, 57 ulicu i Zapadnu ulicu. Sve austrijske ulice su "štrase" ili "gase". Dugačke i kratke. I mirna Austrija. U Jafi, dijelu Tel Aviva, ulice nose nazive po horoskopskim znacima. I Beograd ima neobične nazive ulica: Velike stepenice, Mala Amerika, Sakupljača perja, Sedam samuraja, Proljećna ulica, Sremskih bećara, Kisele vode, Naš ćošak i slično. Sarajevo je odranije imalo lijep običaj davanja imena ulicama po starim zanatima: sarači, kazazi, tabaci, kovači, sagardžije, halači i slično.

Emir Kusturica, u svojoj autobiografskoj knjizi "Smrt je neprovjerena glasina", spominje kako je on kao dječak iz siromašnog, prigradskog sarajevskog naselja Gorica sanjao Štrosmajerovu, jednu od glavnih gradskih ulica, u kojoj su bile sjajne radnje sa svim čudesima za djecu, koju su oni u svojim dječjim razgovorima nazivali Ulica snova. Zanimljivi su mi nazivi ulica u književnim djelima. Andre Malro u romanu "Nada" spominje Ulicu Mjeseca u Madridu, a u romanu "Ljudska sudbina" Aveniju dviju republika. Tin Ujević je u Nikšiću napisao pjesmu "Ulica fantoma", što je lijep naziv za rečeno mjesto življenja. Holandski gradić Geldrop ima četvrt u kojoj ulice nose imena junaka romana "Gospodar prstenova" britanskog pisca Džona R.R. Tolkina, u kojoj imamo Tolkinovu aveniju, Gandolfa, Frodoa, Aragorna, Saromona i Saurona. U Filmu "Bande Njujorka" postoji Trg paradajza. Kod nas takav pokušaj ne bi uspio jer se mi ni oko očiglednijih stvari ne možemo dogovoriti. Moram priznati da se meni dopadaju nazivi ulica po književnim junacima, mitološkim i nestvarnim likovima, kao što su ulice Davida Štrpca, Zmaj od Noćaja, Srđe Zlopogleđe, Simeuna Đaka, Od Zmijanja Rajka itd. U jednoj takvoj i sam stanujem. Izet Sarajlić Kiko, "pjesnik svih naših pjesama", nema svoju ulicu u Sarajevu, Ivo Andrić, jedini nobelovac južnih Slavena, nema svoju ulicu u rodnom Travniku, Mak Dizdar nema ulicu u rodnom Stocu, Adem Čejvan nema svoju ulicu u Banjaluci. U knjizi Nadežde Mandeljštam "Strah i nada" postoji detalj u kojem je opisano kako je Osip Mandeljštam u progonstvu u nekom selu zapisivao nazive starih ulica, prognanika i bjegunaca iz vremena Petra Velikog, koja su boljševici zamijenili. Ulice su nosile nazive po njihovim zlodjelima: Razbojnički, Utajivački, Krivotvoriteljski prolaz i tako redom. Ako bismo slijedili ovu logiku, mi u BiH bismo mogli dati nazive našim ulicama: ulice poreske utaje, bijelog hljeba, promašenih investicija, NN počinioca, govornika mržnje, rušitelja ustavnog poretka, palih garancija, pretučenog uzbunjivača, pokradenih štediša i tako bez kraja. Onima bez naročitog duha evo još nekih mogućih prijedloga ulica: braće Dejton, dejtonskog trougla, koalicionih partnera, entitetskog glasanja, visokog predstavnika itd.

George Steiner u predavanju "Ideja Evrope" kaže da "u toj suverenosti pamćenja, tog samoodređenja Evrope, postoji i mračna strana." Na tablama kojima Evropljani označavaju nazive ulica veoma često postoje i podaci o ličnosti ili sažet opis istorijskog događaja. U Americi takvih memoranda je malo. Te evropske table, osim što slave umjetnost, ličnosti, pisce i kompozitore, "one komemorišu takođe i stoljeća pokolja i patnje, mržnje i ljudskih žrtava", tako da "posvuda postoje spomenici ubistvu, pojedinačnom i kolektivnom." On zaključuje: "Pismeni Evropljanin uhvaćen je u paukovu mrežu in memoriam, istodobno svjetlosnog i zaglušujućeg."

Većina ulica zemalja u regionu nose nazive palih boraca, šehida, branitelja, dragovoljaca, uznika, gazija, mučenika, zelenih i crvenih beretki, oslobodilaca, ustanika, četnika, regimenti, brigada, pukova, divizija, ratova, revolucija i bitaka. To su prije ratna minska polja nego mirnodopska šetališta za pješake. Kineske vlasti uvele su 2015. godine nova pravila o imenovanju ulica u svojim gradovima kojima se zabranjuje davanje imena kineskih političara i lidera da bi se spriječio kult ličnosti. Na Balkanu bi trebalo barem preventivno i restriktivno uvesti moratorijum na davanje ulica po ratnicima, vojskovođama i političarima, barem dok se ne raščisti smetlište mitologizovane nacionalne prošlosti, "izmišljene tradicije" i lažne nedovršene istorije. Davanje imena ulicama po ličnostima iz posljednjeg rata i bliže prošlosti je samo povod za nove svađe i sukobe. Do tada, evo nekih mogućih prijedloga novih ulica u BiH u kojima se svi možemo prepoznati: dječjeg osmijeha, banjalučkog ćevapa, Top-liste nadrealista, sarajevske pite, Muške vode, hercegovačkih magaraca, glamočkog krompira, Mostarske liske, sira trapista, divljih kestenova, dobrote, Grmečke koride, drvarske drenje, pjesme ojkače itd. Nešto kao posveta životu i stvaranju nasuprot komemorisanju smrti i stradanja.

Kako Mostar može očekivati da dobije kandidaturu za evropsku prijestonicu kulture 2024. godine s ulica posvećenim ustaškim zločincima? Kako se Sarajevo može pozivati na svoju multikulturalnost i antifašizam ako je ukinuo ulice Srba narodnih heroja i partizana koji su učestvovali u njegovom oslobođenju u Drugom svjetskom ratu? Kakav imidž gradi Istočno Sarajevo ako svoj identitet vezuje za imena ličnosti i pokrete koje su Srbi svojom antifašističkom borbom porazili u partizanskom oslobodilačkom pokretu u Drugom svjetskom ratu? Možda je bolje nemati nazive ulica, nego imati one koji nas krivo orijentišu i pogrešno usmjeravaju. Slijepe ulice ne vode u budućnost. Idući njima se samo možemo izgubiti u tunelima mračne prošlosti.

(Đorđe Latinović politikolog)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije