Teško mogu zaboraviti tu kišnu, majsku noć 2014. Stajao sam na Venecija mostu, moje Banjaluke, i gledao Vrbas. Nije to bio onaj smaragdnozeleni ljepotan, opjevan u najljepšim pjesmama naših sugrađana. Nadošao, kao nikada, mutan kao oranje, sa zastrašujućim hukom, nosio je debla drveća, dijelove drvenih šupa, čitave stranice, činilo se, rasturao sve pred sobom. Petnaestak minuta kasnije, kod "Vitaminke", dočekale su me žute policijske trake, most prema naselju Česma je odnesen. Vijesti su stizale jedna drugu, kao u kakvom horor filmu, potopljeni su Doboj i Maglaj, i Šamac je pod vodom, mnogi gradovi, pa i sama Banjaluka su ugroženi...
Katastrofa koja je tada zadesila ovaj dio Balkana, prije svih, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, odnijela je nekoliko desetina života i načinila milionsku štetu u ionako osiromašenim zemljama. Pa ipak, kao da nas je ta nesreća probudila i barem nakratko ujedinila. Tada najbolji teniser svijeta, Novak Đoković, potakao je strane medije i javnost da otvore oči, progovore o nesreći koja nas je zadesila, i pomognu nam, naročito u otklanjanju posljedica.
Zabilježeni su tih dana i primjeri izuzetne hrabrosti, požrtvovanosti i humanosti. Sjetimo se raftera iz Bihaća i Banjaluke koji su prvi, samoinicijativno, pritekli u pomoć Doboju. Ili Tešnjaka koji su ovaj grad snabdijevali pitkom vodom. Sličnih primjera bilo je mnogo i ne smijemo ih zaboraviti, iako sama pomisao na te događaje izaziva tegobu u želucu.
Ali, prije svega, ne smijemo zaboraviti samu katastrofu, da nam se ne bi ponovila. Zato, treba sebi da postavimo pitanje - da li smo iz svega izvukli pouke? Da li smo spremni odgovoriti na sličan izazov u budućnosti? Jesu li kanali i riječna korita očišćeni i produbljeni, a nasipi i brane osnaženi? Imamo li potrebna sredstva u rezervi?
Ovih, julskih dana, jedna druga nevolja odigrala se pred našim očima. Naime, Dalmacija je gorjela. I ne samo Dalmacija, već i Crna Gora i dijelovi Hercegovine. Suša i izuzetno visoke temperature, u sadejstvu s ljudskim nemarom, uzrokovali su nezapamćene požare. Neki požari su i podmetnuti, ali pokušaji da se to zloupotrijebi kako bi se optužili, u ovom slučaju, Jugosloveni, nisu pili vodu, svakome je jasno da je to bacanje pijeska u oči javnosti od strane ekstremista. Najugroženija vatrom bila je, dakle, Dalmacija, pa čak i sam Split. Strepio sam za sve svoje prijatelje iz ovog grada, ali i Tugara, gdje je požar stigao nadomak kuća, Omiša i drugih mjesta. I opet, pokazali su se herojstvo i nadljudski napori, prije svega vatrogasaca, vojnika, navijača, običnih ljudi, pa čak i samih turista. Izbjegnute su ljudske žrtve, a u zadnji čas spriječena je katastrofa u Splitu. Ostaće brojne životne priče.
Jedna od najsimpatičnijih, herojskih priča, vezana je za vatrogasce iz Kučića, kod Omiša, i njihovu maskotu, crvenog "fiću", trideset osam godina starog, proizvedenog u kragujevačkoj "Zastavi". Čuvali su vatrogasci svog "fiću" kao relikviju, ali kada je vatrena stihija zaprijetila, i "fićo" je krenuo u borbu protiv dima i vatre. Hrabri, mladi vatrogasci iz Kučića kažu da im je "fićo" zaista pomogao jer se onako nizak lakše probijao kroz dim i vodio cisternu za sobom. Pa, i ne čudi naslov iz jednih hrvatskih novina u kom se kaže "I 'fićo' - heroj!"
Vatre su sada uglavnom ugašene, ali zaiskrilo je i među hrvatskim političarima, svaljivali su krivicu jedni na druge. Bilo bi korisnije, umjesto svađe, izvući pouke. Svakako da je potrebno nabaviti adekvatnu opremu za vatrogasce, jer pomenute cisterne kojima su gašeni požari tek koju godinu su mlađe od crvenog "fiće" iz Kučića.
Klima se zadnjih godina drastično mijenja, to je ono što ne zavisi od nas, jer je posljedica globalnog zagađenja. (Zavisi uglavnom od najrazvijenijih zemalja svijeta, i to ne treba tajiti.) Ali, mi se moramo prilagoditi na nove okolnosti, moramo učiniti znatne napore da budemo spremniji suočiti se s eventualnim problemom, jer će ovakve klimatske anomalije biti sve češće i izraženije. Najbitnije je ipak djelovati preventivno, i imati jasnije planove sprečavanja sličnih katastrofa.
Doduše, naši ministri, kako oni u Sarajevu, tako i ovi u Banjaluci, na svim nivoima i pozicijama, ne daju se zbuniti. Oni zato redovno obnavljaju i svoj vozni park najluksuznijim i najboljim limuzinama, da, ne daj bože, vozilo ne bi zakazalo na nekom našem drumu, po ovim vrućinama, pogotovo ako se isto koristi u privatne svrhe.
(Autor je satiričan)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.