Svačiji rad podliježe kritici, a izolacija čini čuda pa i ne čude povremena gunđanja na društvenim mrežama na račun epidemiologa, političara i restriktivnih mjera.
Ipak, kritika bez pokrića ili ona koja prelazi granicu dobrog ukusa sve više mi ide na jetru. Mislim da je najtežim kritikama na jugoslavenskom području u medijima i na društvenim mrežama bio izložen epidemiolog iz Beograda Predrag Kon, alfa i omega srpskog tima za borbu protiv kovid- 19. Išlo se i do prozivki na nacionalnoj osnovi. U jednoj prilici zamjerali mu da ne čini ništa da zaustavi širenje zaraze, nekoliko dana kasnije nazivan je sadistom koji namjerno drži narod zatočen među četiri zida. I baš tada, kritičarima je kao kec iz rukava služio švedski metod borbe protiv korone!
Ranije sam već pisao da su određene zemlje izabrale drugačiji način borbe protiv kovid-19. One su, za razliku od većine drugih, ostale otvorene, odnosno nisu se aktivno branile od zaraze, težeći da ostvare prirodni imunitet, takozvani imunitet stada. Naravno, razlog je strah da se ne doživi ekonomski krah i da se zadrže radna mjesta. Vremenom, jedna po jedna od datih zemalja ipak povlačile su kočnicu i polako se zatvarale. Sve, sem Švedske!
Glavni strateg ovakve borbe u Švedskoj je epidemiolog Anders Tegnel, za koga kažu da je stekao kultni status, kome se navodno bezrezervno vjeruje. Na internetu se formiraju klubovi obožavalaca, a takođe se mogu nabaviti majice i suveniri sa natpisom "Tegnel spasilac"!
Vlada je na sugestije struke donijela određene preporuke kojih se disciplinovani Šveđani striktno pridržavaju. Tako je obustavljena nastava u srednjim školama i na fakultetima, ali osnovne škole i vrtići i dalje rade. Djeca su obavezna dolaziti na nastavu, a roditeljima se u protivnom prijeti da će biti prijavljeni socijalnim ustanovama. Rade i tržni centri, restorani i kafići, uz mjere distance, javni prevoz funkcioniše normalno. Preporučeno je da građani ne dolaze na posao ako imaju visoku temperaturu, čak i bez potrebe da pribave ljekarsko uvjerenje. Donesena je preporuka, dakle ne i naredba, da se ne ide u posjetu u domove za stare, a više od dvije trećine starih Šveđana živi u tim domovima.
Pa ipak, postoji i druga strana medalje, koja ni izbliza nije tako vedra. Nisu svi zadovoljni ovakvim načinom borbe protiv pandemije. Oni koji su drugačijeg mišljenja, čak među samom strukom, izloženi su šikaniranju, otvorenoj mržnji, čak i prijetnjama. Neki Šveđani su ipak izabrali samoizolaciju, neki pomišljaju da napuste zemlju.
Surove brojke nisu baš na strani švedskog načina borbe. Ako uporedimo Švedsku i Srbiju, Švedska ima za trećinu veću populaciju, ali broj preminulih u Švedskoj je 13 do 14 puta veći nego u Srbiji. To je zastrašujuća statistika za zemlju za koju se smatralo da ima odličan zdravstveni sistem! Uporedimo sada Švedsku i Hrvatsku. Švedska na 100.000 stanovnika ima 222 bolnička kreveta, a Hrvatska više od duplo - 553! Na operacije se u Švedskoj čeka mjesecima, kod porodičnog doktora i desetak dana. Podaci o krevetima u intenzivnoj njezi još su više poražavajući za Švedsku. Postavljaju se zato i etička pitanja, da ne kažem da se radi o segregaciji prije svih starijih, jer ukoliko pacijent ima 80 godina - može zaboraviti na respirator. Takođe neće biti stavljen na respirator ni ako ima 65 godina i neku pridruženu bolest! Zar to nije u suprotnosti s Hipokratovom zakletvom?
Daleko od toga da treba da budemo prepotentni, ali mi sve više smeta slijepa servilnost prema svemu što mislimo da dolazi sa Zapada. Smeta mi stav da su oni u svemu i uvijek u pravu, da su uvijek bolji i superiorniji, pa čak i kad ta njihova borba daje desetorostruko veće ljudske gubitke, tvrda srca i bezosjećajnost.
U borbi protiv kovida mi se zasad veoma dobro držimo. I više od toga, to jasno govori statistika. I treba se strpjeti još samo malo! Vjerujte, jedva čekam da već narednu kolumnu naslovom i završim sa - ZDRAVO!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.