Kolumne

Tri loša junaka

Balkan je zaista čudo zaglavljeno u prošlosti, malo dalekoj, mitskoj, malo bliskoj, ali ipak sve više mitskoj. Tako su i ovih dana intenzivno na ovim barutnim prostorima, kao i decenijama ranije, glavni junaci Ante Gotovina, Vojislav Šešelj i Ramuš Haradinaj, svi osvedočene palikuće sopstvenih i tuđih domova, pri čemu ono sopstvenih treba uzeti s obaveznom rezervom jer nisu palili i pljačkali baš svoje lično vlasništvo, njega su uvećavali, ali jesu merkali i "markirali" vlasništvo sunarodnika koji nisu hteli u isti stroj.

I, naravno, "neprijatelja" koje su razaznavali isključivo po nacionalnoj i verskoj osnovi, prateći svoje velike vođe u stopu, a ponešto ih pretičući i preuzimajući inicijativu na terenu.

Dakle, penzionisani general Ante Gotovina je uveličan i na filmskom platnu i premijerno prikazan pulskoj publici, sa nadama da će pokupiti sve pulske "Arene". Sreća u nesreći jeste što ga je i na umetničkom i na ljudskom planu do nogu potukla Diana Budisavljević, žena koja je u jednom drugom vremenu ludila pokazala šta su čovečnost, hrabrost, junaštvo i čojstvo, spasavajući deset hiljada mališana, mahom Srba, od ustaške kame i jame. Potukla, pežorativno; autorka filma o Diani Budisavljević, njena prezimenjakinja Dana, pokupila je najviše priznanja i kritike i publike, dok je autor storije o Gotovini Vrdoljak ostao kratkih rukava. U Areni; u javnosti, posebno odlučujućoj političkoj, dobro se kotira.

Šešelj još nije stigao do filma, što mu ne smeta previše jer okupira male ekrane, a i ispisao je bukvalno tomove sopstvenih nepodopština i štampao sa starim geslom "velika Srbija". Doduše, ponešto je šteta što ga nema i na platnu veličine koju je Gotovina stekao, jer bi dobar veliki ekran pokazao kolika je Šešelj štetočina po ljudski rod, pre svega sopstveni.

Uleteo je ovih dana u političku arenu rečnikom i glasno izgovorenim mislima kakvih bi se postideli i najokoreliji mrzitelji kućnog vaspitanja, nezamislive za svakog ko želi da se bavi javnim poslom, posebice politikom. I okomio se na nekoliko žena - a šta je tu novo?! - koje su se, i žive i mrtve, usuđivale i usudile da kažu šta misle. Ne o njemu, nego o politici ratnog huškanja, zločinima, proterivanjima i likvidacijama koje je zagovarao žučno pre četvrt i manje stoleća i praktično vodio. A danas na sva zvona evocira preratne, ratne i poratne "uspomene", iako je od tog projekta VS ostala šaka jada. I gomila pepela i grobova.

Napokon, Ramuš Haradinaj je opet zvezda, kao i pune dve decenije; uzdignuta čela, kako sam kaže, neuznemiren ide pred istražitelje Specijalnog suda za zločine Oslobodilačke vojske Kosova (OVK). Kako kažu poslednje vesti, tamo se junački branio - ćutanjem. Što može da znači samo dve stvari; da su napokon dokazi protiv njega toliko jaki da ih nije smeo ni komentarisati ili, suprotno, da dokazi i svedoci njegovih nepočinstava ne postoje.

Kao što su sistematski uništavani i tokom prethodna dva procesa vođena pred Haškim tribunalom.

No, uprkos tome što čitava ovdašnja i deo inostrane javnosti znaju da su Ante Gotovina, Vojislav Šešelj i Ramuš Haradinaj, kao i mnoštvo njihovih saboraca, nesumnjivo - uzdignuta čela i pesnica, neuznemireni - radili sve što im se stavljalo na teret, pa i više, te da su izbegli veće kazne samo zahvaljujući zaštitarima i uništavanju dokaza i svedoka, oni su u svojim minornim sredinama heroji.

Junaci, kao da su Marko Kraljević, Skenderbeg lično, Nikola Zrinski ili, pak, malo "svežiji" Josip Broz, Savo Kovačević, Kapetan Leši...

Zašto je tako istovremeno je lako dokučiti i teško razumeti, posebice što se i hrvatski i srpski i albanski narod, sa manje ili više potke, diči slavnom tradicijom odbrambenog vojevanja i zaštite nejači. Baš tu odbrambenu mantru već decenijama sa patološkim trudom gaje i ova tri savremena loša junaka i njihovi patroni; Gotovina je, tako, "branio" Hrvatsku od "srboćetnićke i jugoslavenske" najezde, Šešelj Jugoslaviju od ustaša i balija, a Haradinaj Kosovo od srpskih armada!

I braneći kobajagi to što brane, bez po muke su zaboravili na onaj drugi deo tradicije na koju se pozivaju - zaštitu slabijih. Malo je dokaza i indicija da su lično mučili i likvidirali civile, malo je dokaza o naredbama za ubijanja van ratnih poligona, a sa protokom vremena i sve manje svedoka.

Sve manje, ali i dalje dovoljno da budu opomena naraštajima koji odlaze i onima koji stasavaju.

Jer, gde to idu Hrvatska, Srbija i Kosovo ako su im uzori krvavih ruku i noževa, poganog jezika? Zapitaju li se krojači ovdašnjih sudbina ikada u kom svetu će živeti ako ne drugi, onda njihova rođena deca i unuci i kako će preživeti ako ne budu umeli da razaznaju dobro od zla, ako nastave da postoje zadojeni mlekom mržnje?

Znaju li i gospodari rata i njihove sluge da su pre dve i po i dve decenije pobili i proterali i "tuđe" i svoje, i da zatvoreni u amove sopstvene veličine haraju i dalje, ali sada po sopstvenim dvorištima? Znaju li da će im ognjišta, koja su toliko zdušno kao branili, ostati pusta jer iz njihovih malenih, mržnjom i na mržnji stvorenih atara beži sve što pobeći može? Znaju li da su kreirajući ratove lično kreirali i sproveli i još sprovode "populacionu" politiku u kojoj je svake godine sve više mrtvih - na sreću, sada samo mirnodopski, od takvog života - a sve manje novorođenih? I da će, kako i sami kukaju, za nekoliko decenija biti prepolovljeni njihovi narodi koje su toliko zdušno "voleli"?

Znaju, ali ne haju, jer da haju zabili bi se u mišje rupe i mirovali da se neko ne doseti čime su zadužili i svoje narode i svoje komšije. Znaju, ali ne haju, jer su njihovi patroni, štiteći pre svega sebe same, zločinačkom propagandom od njih stvorili mitove i heroje, stavljaju ih na velika platna, u važne fotelje i parlamente, odakle mogu i dalje da mešetare, a poneki i dalje sikću istu mržnju. Samo što je danas mnogo manje "drugih" i nacionalno i verski "drugačijih", pa se valja dohvatiti onog što je pri ruci.

Šešelju se, eto, omiljene žene, ne zbog toga što ih voli, već stoga što izgleda da samo žene u ovim postjugoslovenskim društvima imaju kuraži - da ne kažemo precizniju reč! - da se suprotstave zlu, bez obzira odakle dolazi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije