Posljednja epidemija velikih boginja na tlu Evrope dogodila se u Jugoslaviji prije tačno četrdeset osam godina. Po zvaničnoj verziji, bolest je u našu zemlju donio muslimanski hodočasnik po povratku iz Meke, Ibrahim Hoti, iz okoline Orahovca na Kosovu. U to vrijeme svi jugoslovenski hodočasnici u Meku morali su biti vakcinisani na velike boginje. Pa ipak, po nekim svjedočenjima Hoti je u Skoplju izbjegao kvalitetnu imunizacija, plašeći se negativnih nuspojava. Takođe, treba napomenuti da je postojala preporuka da hodočasnici, buduće hadžije, na put iz Jugoslavije u Saudijsku Arabiju kreću isključivo avionima. Pa ipak, jedan skopski prevoznik organizovao je putovanja na hadžiluk autobusima. Tura je obuhvatala i neka mjesta u Iraku, odakle je, vjeruje se, i potekla bolest.
Po povratku u Jugoslaviju, u autobusu je u kontakt sa Hotijem stupio učitelj iz Tutina Latif Mumdžić. I dok je Hoti bolest prenio i proširio u Orahovac, Đakovicu i Prizren, na Kosmetu, kada je bolest i prepoznata, Mumdžić se razbolio u Tutinu. Bolest nije odmah prepoznata, već je po protokolu Mumdžić prebačen u Novi Pazar, a zatim i proslijeđen u Čačak. Tada je već dobio karakteristične krupne osipe po cijelom tijelu i gorio je od visoke temperature. Sutradan je hitno poslat sanitetom u Beograd (zajedno sa jednom trudnicom!). Bolest je tako stigla u glavni grad Jugoslavije, gdje je nesretni Mumdžić zarazio još petnaestak pacijenata i medicinskog osoblja prije nego što je virus najzad prepoznat.
Prvih dana epidemije desio se još jedan propust - bolest je zataškavana. Naime, Institut Torlak je već 15. marta izolovao virus variole vere. Sutradan je "Glas Amerike" objavio informaciju da bi se Jugoslavija narednih dana mogla suočiti s epidemijom velikih boginja, da bi tek 25. marta bilo objavljeno u jugoslovenskim medijima da je došlo do epidemije. I to tek nakon što su se pojedini doktori i medicinsko osoblje pobunili protiv ćutanja o ovoj bolesti.
Ali, tada se munjevito djelovalo... Stvoreni su karantini u koje su smješteni svi koji su se razboljeli ili su bili u kontaktu sa bolesnima. Institut Torlak proizveo je više od 18 miliona, po nekim podacima i cijelih 20 miliona vakcina, tako da je imunizacija obuhvatila cijelu zemlju. Taj dio obavljen je temeljno i vrhunski! Bolest je zaustavljena i uništena, pa je 30. aprila objavljen prestanak epidemije. (Neki doduše smatraju da je prestanak epidemije prerano proglašen, s ciljem spasavanja turističke sezone na Jadranu.) Ukupno je u Jugoslaviji zaraženo 175 ljudi, od kojih je 35 preminulo. Smatra se da je bilo i nešto više nastradalih.
Deset godina kasnije snimljen je i film "Variola vera" o ovoj epidemiji, koji je doduše trebalo da bude i kritika ondašnjeg društva u cjelini, pa ipak, najviše je ostao upamćen po replici o polnom organu i karakternoj osobini, koju izgovara Rade Šerbedžija.
Smatra se da je danas virus variole vere iskorijenjen, odnosno da se jedino čuva u laboratorijama u SAD i Rusiji, kao opasno biološko oružje. A postoje i oni koji ne vjeruju u zvaničnu verziju o epidemiji velikih boginja u Jugoslaviji. Oni smatraju da je virus velikih boginja u Jugoslaviju upravo i stigao iz neke tajne laboratorije, u cilju uništavanja nekadašnje zajedničke nam domovine. I ne moramo vjerovati u te teorije zavjere, ali troškovi imunizacije cjelokupnog stanovništva, kao i sama borba za živote i zdravlje oboljelih, bili su enormni, pa je i dinar ubrzo nakon epidemije devalvirao.
Epidemija koronavirusa u Kini, u njenom jedanaestmilionskom gradu Vuhan, podsjetila me na epidemiju velikih boginja kod nas. Ali, već sada je odnijela mnogo više života od jugoslovenske epidemije variole vere. Pošto se radi o ogromnom gradu, mnogo je teže zaustaviti epidemiju ili je barem lokalizovati, iako i Vuhan, ali i Peking ovih dana liče na gradove duhova jer su ulice puste, a u toku je proslava kineske, lunarne godine. Kina ulaže ogromne napore u zaustavljanje bolesti, pa i cijele bolnice niču za svega nekoliko dana. (Ponovo sam bio u prilici čitati naslove u sasvim ozbiljnim novinama da je novi virus ubačen u Kinu, da bi ovu svjetsku silu u nastajanju bacio na koljena.) Ali svijet je danas globalno selo, mnogo više se putuje, daleko brže savladavaju se daljine, pa je tako koronavirus već stigao i u Evropu, kao i na tlo Amerike. Zasad se doduše radi o izolovanim slučajevima, ali strah hvata cijeli planetu, a bolest se približava Balkanu.
Nisam siguran, bez želje da bilo koga ponižavam, da bi novostvorene države na tlu nekadašnje Jugoslavije bile u stanju uhvatiti se u koštac s jednom ozbiljnom epidemijom, kao što je to bio slučaj prije 48 godina s epidemijom variole vere. Ni Torlak već odavno ne proizvodi vakcine, već se one nabavljaju u inostranstvu. Ostaje nam ipak više da vjerujemo da će se Kina izboriti s ovim velikim iskušenjima i da će bolest prije mnogo veće epidemije biti obuzdana i zatrta... Što i jeste moja novogodišnja želja kineskom narodu.
*(Autor je satiričar)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.