Kolumne

Vučićeva sikteruša

Sikteruša je, zna svako na ovim prostorima, oproštajna kafa za goste koji odocne, pa umesto da im domaćin kaže, kao u starom dobrom vicu: "Dragi gosti, lako je vama, vi možete kući kad poželite", domaćica skuva kaficu.

Izgleda da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić aktuelnu, a moglo bi se reći i akutnu političku krizu u Srbiji rešio da reši bez kuvanja kafe. I to na svim frontovima, unutar svoje stranke, unutar Vlade kojom rukovodi iako nije premijer, u odnosu na opoziciju i nevladin sektor, a na koncu i prema međunarodnoj zajednici, usput poruke začinjujući čarobnom rečju "sikter".

Tako je, obraćajući se članovima Glavnog odbora svog SNS-a, u nedelju doslovno kazao: "Vi, stranci, dobrodošli, dragi ste nam gosti, a da srušite Srbiju da dobiju vlast oni koji nisu dobili narodno poverenje - sikter, od toga nema ništa. Srbija će da čuva svoju slobodu, nezavisnost i suverenitet!" Nešto slično ponovio je dva dana kasnije na mitingu u omalenoj Medveđi, poštapajući se sintagmom "taj film nećete gledati" (novi američki izaslanik Metju Palmer & EU). Srbija, obećao je, neće priznati Kosovo pošto joj kao članici svih međunarodnih organizacija to nije potrebno.

Što je fakat, to da je članica, recimo Ujedinjenih nacija, za razliku od poslednje decenije prošlog veka, kada nije mogla ni da priviri tamo zbog ratova "u kojima nije učestvovala". Sve, podsetimo, do 1. novembra 2000, odnosno promene vlasti koju je do tada vodila tzv. crveno-crna koalicija, odnosno tandem Milošević - Šešelj uz sasluženje svojih saradnika, među kojima je, gle čuda, Vučić bio prilično istaknut.

E sad, valja biti pošten pa reći da nije Vučiću lako; umesto da je 1. septembra sa dobrim delom vodećih svetskih glava bio u Poljskoj na obeležavanju 80 godina od početka Drugog svetskog rata kao predsednik Srbije, morao je da se druži u zemunskoj hali "Pinki" (čiji je u ona vremena bio direktor!) sa svojim partijcima i partijkama. Kojima je takođe rekao jedno veliko "sikter". Posle izbora, kazao je, promeniće 50-60 odsto ministara, a pre izbora polovinu liste. I sad se poslanici/ce i ministri/ke kuvaju na laganoj vatri, jer ne znaju na koga misli kad kaže da su se obogatili na funkcijama! Što je, uzgred, neverovatno priznanje, jer je mantra na kojoj i dalje gradi moć da su lopovi oni prethodni "žuti" (demokrate), a njegovi su oličenje poštenja, pameti, patriotizma i svega dobrog.

Sikterušu je pripremio i koalicionim partnerima koji ga verno slede već punih sedam godina kusajući mrvice vlasti (i koječega što uz nju ide), a često i idu ispred njega ulagujući mu se besramno. Džaba, imaće mnogo manje mesta na izbornoj listi, sledstveno manje poslanika i ministara nego sada. I javnih preduzeća, to je najbolnije, jer su ona glavno izvorište finansiranja stranaka, a zahvaljujući novcu koji se odatle preliva u stranačke i privatne i - moći.

Posebnu sikterušu bez kuvanja predsednik je opravio za deo nevladinog sektora, onaj koji se bavi političkim sistemom, izbornim pravom i uopšte ljudskim pravima i slobodama - nazivajući ih "lažnim". "Pre tri meseca smo imali sastanak s njima i predstavnicima međunarodne zajednice. Te organizacija su imale pet zahteva. O zakonima po hitnom postupku, o javnom slušanju u parlamentu, o problemima opozicije s amandmanima i rasprave o budžetu - sve smo to ispunili!" Reče pet stvari, nabroja četiri neproverljive jer parlament je ovih meseci malo radio, pa se ne može utvrditi istina. Sem što se, kao i u pređašnjem slučaju onih koji su se obogatili, vidi da i predsednik lično zna da parlament ne radi, blago rečeno, kako valja. Ali, znao je to i pre izveštaja Evropske komisije - o čijim je, zapravo, preporukama reč - jer je očito da oni rade onako kako im on kaže ne bi li ono malo preostale opozicije ućutkali i proterali iz skupštinskih klupa.

Što je, uzgred, razlog što ga opozicija bojkotuje već mesecima.

Sikter-poslatica ostavljena je baš opoziciji koja, kao što predsednik zna, u dosluhu sa strancima predlaže prelaznu vladu kao način izlaska iz krize i dolaska do regularnih izbora. "Dok sam živ, neće biti prelaznih vlada, već vlada naroda, samo će narod odlučivati ko će da vlada. Kriminalne varijante u kojima na vlast hoće da dođu kriminalci bez glasa naroda neće moći dok sam živ. Dok sam živ, braniću Ustav i ovu zemlju. Kada od naroda dobijete poverenje onda možete da vladate. Bez naroda na vlast, lopuže, ne možete! Koliko glasova, Čedomire, imaš? Koliko, Obradoviću, imaš? Nema vlasti bez izbora. Ako ti narod da glas, onda možeš na vlast", kazao je praćen frenetičnim aplauzom sledbenika koje je u tom istom "Pinkiju" kobajagi odredio za kolektivni politički odstrel.

Vučić, naravno, dobro zna da je ideja o prelaznoj vladi došla spolja i više nego išta drugo govori o dubokoj političkoj krizi, koja se najbolje vidi u praktičnoj suspenziji svih institucija. I da to što ima apsolutnu parlamentarnu većinu, apsolutnu izvršnu i ličnu vlast i moć malo znači kad dođe "hatišerif", koji će stići ukoliko ne poradi brže na rešavanju najkrupnijeg pitanja - kosovskog. Što je Palmer i kazao, predlažući to rešenje o obostranom priznavanju Srbije i Kosova.

Takođe, Vučić veoma dobro zna da će sve dok bude držao na uzdi institucije i medije, što čini gotovo maestralno, imati većinu stečenu na neregulanim izborima, ali da postaje malo "tesno" ako tu kontrolu i neregularnostri jasno i javno uočavaju i stranci, počev od Evropske komisije, preko emisara upućenih da mire vlast i opoziciju, do stranih medija. Sikter-politika je zgodna da se moć demonstrira, posebno pred pristašama, a prija ušima ljudi sviklih na svakojake javne vulgarnosti - ala im je rekao! - ali njeno trajanje je uvek ograničeno, bez obzira na buku i zvučne poruke.

Malo ko će, naravno, češljati izbornu listu SNS-a posle izbora, kojih će biti uprkos bojkotu opozicionih stranaka; neće se mnogi setiti ni da aktuelni ministri ne bi trebalo da budu aktuelni i u narednom mandatu, a još manje je verovatno da će polovina kojoj se sprema odstrel zaista biti odstreljena i da će doći do suda, što bi bio logičan epilog ako su se zaista obogatili koristeći funkcije, kako predsednik kaže. Od poslaničke i ministarske plate to nisu mogli, jer su te plate populistički vrlo male, pa jedino što ostaje jesu korupcija i zloupotreba službenog položaja.

Sve to prvi među Srbima dobro zna, uostalom već je u više navrata ispalio sikter-najave, a sem nekoliko flangratnih slučajeva sklanjanja ustranu funkcionera kad se baš nije moglo drugačije, malo kome je falila dlaka s glave. Ni njima, da se razumemo, skalp ne manjka, samo ga manje šetkaju javno. Vučiću su neophodni kao izvršioci njegove volje, a povremeno ih naprosto, na radost naroda, zastrašuje i tako drži pod još čvršćom kontrolom, namigujući pride novim abonentima funkcija, mada je logično pitanje šta će biti kad raspoloživih funkcija ponestane?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije