Nakon bitke, svi su generali, svi su najpametniji, najmudriji. Ali, prave odgovore u pravom trenutku mnogo je teže davati. Upravo tada, najbitnije je sačuvati hladnu glavu, biti odgovoran i onda tražiti rješenja.
Ova godina će ostati zabilježena kao teška i mučna. Već sada znamo da će je obilježiti pandemija kovida-19, a poslije pandemije ništa više neće biti isto. Promjene su dramatične kao nakon velikog svjetskog sukoba...
Ali, krenimo redom. Novi virus se krajem decembra prošle godine pojavio u kineskom gradu Vuhan, u centralnoj pokrajini Hubej. Prevlađuje mišljenje da se radi o prirodnom virusu, koji je sa šišmiša ili neke druge životinje prešao na čovjeka. Glasni su i oni koji tvrde da je virus vještački proizveden, u laboratoriji i da je ovdje riječ o svojevrsnom biološkom ratu. Sam američki predsjednik Donald Tramp optužio je Kinu da im je virus pobjegao iz laboratorije u Vuhanu te da Kina mora snositi odgovornost i za ljudske žrtve i za ogromnu materijalnu štetu. Kina je, naravno, odbacila optužbe kao neosnovane i kao alibi za spor i loš američki odgovor na pandemiju. (Mada, i druge zemlje svijeta imaju svoje biološke laboratorije, možda čak i interes za moguću napetost ili čak i hladni rat između dvije najveće ekonomije na planeti.)
Zato bih se sada najprije podsjetio da je, nakon Kine, drugo veliko žarište kovida-19 postao Iran. Teoretičari zavjera tada su primijetili da virus pogađa samo američke suparnike. Ova teorija davno je pala u vodu, ali je ističemo kao dobar primjer da se ne treba olako, bez jasnih dokaza, razbacivati optužbama i u svojim medijima satanizovati pojedine zemlje i narode, a što je danas slučaj u Americi, sa Kinom i njenim narodom. (I Irak je svojevremeno imao hemijsko i ko zna sve kakvo oružje, samo ne znamo gdje je nestalo.)
Svijet je odavno globalno selo, pa ne čudi da je virus brzo stigao i u Evropu. U prvo vrijeme, ne zaboravimo, pričali su se vicevi o koroni, ali po dolasku virusa, vrag je odnio šalu, a čini se da su u Evropskoj uniji bili zatečeni. I dok se Kina, uprkos propustima u početku, a zahvaljujući svom društvenom uređenju, ali i čeličnoj disciplini, ljudskim i ekonomskim potencijalima, veoma uspješno oduprla virusu i stavila ga pod kontrolu, dotle se virus u Italiji primio i proširio. U prvo vrijeme virus nije shvaćen ozbiljno, a nekoliko fudbalskih i drugih sportskih utakmica u najugroženijim regijama Italije pokazalo se pravim biološkim bombama. Jedna takva svakako je utakmica između Atalante i Valensije, odigrana u Milanu pred više od 40.000 gledalaca. Bolest se proširila i u Španiju, a iz italijanskih bolnica stizale su nam stravične slike.
Tih dana i zemlje Evropske unije kao da su zaboravile svoja temeljna načela i vrijednosti, zatvorile su se u svoje međe, a Italija je ostala sama u svojoj nesreći. (Prve su joj pritekle u pomoć Kina i Rusija!)
Vremenom se Evropa konsolidovala i došla do sebe. Najveće (proklamovane) vrijednosti zapadne civilizacije, uz ekonomsko blagostanje, su dostignuta ljudska prava i slobode. To su i najveće vrijednosti ljudske civilizacije kojima i sve napredne zemlje streme i zbog čega se ugledaju na Evropsku uniju i Sjedinjene Države. Sigurno da je to jedan od bitnih razloga za nerado zatvaranje i uvođenje karantina u državama Unije i samim SAD. Drugi razlog je izbjegavanje ekonomskog kolapsa, jer i nakon korone mora se živjeti. Šveđani su čak pokušali da se uopšte ne zatvaraju. Danas, nažalost, imaju preko 4.000 preminulih, daleko su od kolektivnog imuniteta za koji treba 60-80% prokuženih, po smrtnosti na milion stanovnika na prvom su mjestu u Evropi, a privreda je opet pretrpjela veliku štetu. (Uzdali su se u svoju disciplinu i odgovornost svakog pojedinca, pa ipak, uz određene propuste, bolest im je ušla u domove za stare, pa sad neki govore o tihoj eutanaziji starih, onih koji su stvorili, gledano iz naše perspektive, zemlju blagostanja.)
Danas se na Zapadu pitaju kako su zemlje istočne Evrope tako dobro prošle u borbi protiv korone, žrtve su minimalne u odnosu na većinu zemalja Evropske unije i SAD? Posebno se ističu Slovačka, Hrvatska, Crna Gora, sa najboljim rezultatima, ali ni ostali, a samim tim ni mi ne zaostajemo. Govori se o vakcinama protiv tuberkuloze kao eventualnoj zaštiti zbog koje se virus nije proširio na istoku, ali i o genetskim predispozicijama, o blažem soju virusa koji nas je pogodio, čak i o prikrivanju stvarnog broja žrtava (što svi znamo da nije tačno). Na Zapadu, vođeni svojim predrasudama kako na istoku Evrope ništa ne može biti dobro, ipak previđaju činjenicu da su se ove zemlje na vrijeme zatvorile i time znatno umanjile nekontrolisano širenje bolesti. Takođe i disciplina građana bila je na visini, ali bih podsjetio i na solidnu, prije svega dovoljno široku zdravstvenu zaštitu stanovništva, kao jednu od pozitivnih zaostavština socijalizma.
Epidemija sada kod nas jenjava i evropske zemlje postepeno se otvaraju, život se vraća. Ali bolest se širi u Indiji i posebno Južnoj Americi. Stručnjaci zato strahuju od drugog talasa bolesti, na jesen ili u zimu. Iako traje trka s vremenom kada je u pitanju izrada vakcine, teško je vjerovati da će ona biti spremna prije toga eventualnog drugog naleta bolesti. Mada, ima i mišljenja da taj drugi val neće biti toliko opasan. Ovdje bih napomenuo da su i sami epidemiolozi i virolozi nerijetko različitih stavova i mišljenja, što i nije toliko čudno, pošto se radi o nedovoljno poznatoj bolesti. Pa ipak, to uzrokuje nelagodu, zbunjenost, da ne kažem i konfuziju kod običnih ljudi.
Sve to koriste teoretičari zavjera i u cijelu priču o koroni i pandemiji uvode likove poput Bila Gejtsa, Ilona Maska, kao i priče o čipovanju i 5G mreži i slično. Sva naučna dostignuća, posebno njihove eventualne posljedice po čovjeka i okolinu, moraju biti potpuno transparentna i jasna. Tako će se izbjeći strah od istih i njihova moguća zloupotreba. Isto važi i za samu vakcinu. Koliko god je čekamo kao ozebli sunce, sve vezano za njenu proizvodnju mora biti transparentno, a ona potpuno sigurna za populaciju. I upravo slijedeći one najveće vrijednosti evropske civilizacije, slobodu i slobodu izbora, vakcina mora biti dostupna svakome, ali i cijepljenje ili ne, obavljeno isključivo po vlastitoj volji svakog pojedinca. Zato ne vidim razlog za hajku na Novaka Đokovića i njegov jasno iznesen stav vezan za slobodu izbora.
Na kraju bih se osvrnuo i na moje kolumne u "Nezavisnim novinama" o koroni i pandemiji u proteklih nekoliko mjeseci, a bilo ih je barem šest-sedam. One su bile vid mog doprinosa borbi protiv korone, odnosno podrška u toj borbi protiv opake bolesti. Ponovo ih čitajući, a dostupne su na portalu "Nezavisnih", vidim da sam, za jednog laika, imao dobre procjene, da sam na vrijeme upozoravao na opasnosti, isticao valjane odgovore. Čak sam se možda i prvi u Bosni i Hercegovini kritički osvrnuo na tzv. švedski metod borbe, baš zato što bi njegova primjena kod nas imala katastrofalne posljedice.
Epidemija je, dakle, na repu, zato neka ovo bude moja posljednja kolumna, iako će trebati još mnogo strpljenja i borbe protiv korone i posljedica ove bolesti. A vama, dragi čitaoci, želim svu sreću i dobro zdravlje. Živjeli!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.