BiH je zemlja Marfijevog zakona. Jedini zakon koji uspješno i konstantno u njoj djeluje je Marfijev zakon. Od prvih slobodnih izbora, BiH prati kosmološka predodređenost loših događanja u kauzalnom nizu. Kome do sada to nije bilo jasno, nikakvi dokazi mu neće pomoći.
Ovaj opšti, univerzalni baksuzni zakon glasi: "Ako nešto može poći naopako, poći će naopako." U našoj verziji ovaj zakon je dobio još drastičniji oblik: "Ako nešto kod nas slučajno pođe dobro, ono će uvijek završiti loše." U nas ništa ne kreće neočekivano naopako, u nas je to obligatorna zakonitost. Široke mogućnosti loših događaja u BiH imaju veliku vjerovatnoću da će se i dogoditi. To je kod nas organizovana planska aktivnost. To je strateški determinizam koji mi uvijek revnosno ispunjavamo. To je nespoznata nužnost. Loša beskonačnost. To je zakon apsolutnog važenja u društvenom i političkom životu BiH. BiH je konstantno nestabilna država stabilne i loše koalicione vlasti tronacionalnih partija, pred očima zbunjenog naroda. Ako postoji bilo kakav način da se nešto uradi krivo, naši političari će to uraditi baš krivo. Paradoksalno, Marfijev zakon je otkriven kao pojava, s ciljem da se zaustave loši trendovi i izbjegnu moguće greške, a kod nas je on obrazac ponašanja u svakodnevnom političkom životu.
BiH je ničija zemlja svačije nesreće. BiH je zemlja svih mogućih nemogućnosti i svih nemogućih mogućnosti. U njoj je moguće ono što nigdje nije, a nemoguće ono što je svagdje drugdje normalno i lako izvodljivo. U njoj se ne zna šta je gore, kad se politički lideri nešto dogovore ili kada se ne dogovore. Opšte je poznato da je BiH jednačina sa tri nepoznate, a katkad i više. Tri nacionalne reprezentacije nakon izbora su sastavljene tako da je započelo domaće prvenstvo u političkom nadigravanju, bez roka trajanja. BiH već dugo podsjeća na nekadašnju Kraljevinu SHS, sada u obliku nove nacionalne "trojke iz bloka", Dejtonije BHS, Bošnjaka, Hrvata i Srba, za koju je svojevremeno Marko Daković, crnogorski poslanik u ovoj skupštini rekao "da su tom državom svi zadovoljni, ujedinitelji jer im se ideja ostvarila, ali i njeni protivnici, jer se država vođena na takav način raspada". BiH je država sa unutrašnjim sagorijevanjem, osuđena na vječno i dosljedno samouništavanje i političke blokade. BiH je perpetuum mobile, koja stalno obnavlja iste stare i proizvodi nove probleme. U BiH sve nove teme su stare, a sve stare teme su nove i tako ukrug, od izbora do izbora.
Skoro godinu dana nakon održanih izbora BiH nema konstituisane nove državne organe i institucije u skladu sa izbornim rezultatima, iako sve brojke omogućavaju stvaranje potrebnih političkih većina za njihovo formiranje. Vlasti nisu formirane na kantonalnom, federalnom ni državnom nivou. Prije devet godina BiH je čekala da dobije državnu vlast 16 mjeseci, što je naš najbolji dosadašnji postizborni rezultat. Rekord bez vlade drži Belgija, 542 dana, pa BiH 435, Kambodža 355 i Irak 295. Tako da smo bar u nečemu u vrhu u svijetu. Ovaj put zemlja nema Savjet ministara već 300 dana, što je tek nešto više preko polovine od posljednjeg našeg državnog rekorda. Ali ne brinite, možemo mi i bolje od prošlog puta. Do sada je samo radilo novoizabrano Predsjedništvo BiH i stari saziv Savjeta ministara u tehničkom mandatu. Jedni neće da se formira Savjet ministara dok se ne usvoji važan dokument o NATO putu BiH. Drugi traže da se prvo formira Savjet ministara, pa da se tek onda raspravlja o dokumentu NATO-a. Treći nisu protivni da se formira Savjet ministara, ali za formiranje Vlade Federacije BiH traže da se prvo izmijeni Izborni zakon BiH. Za to vrijeme državni parlament takođe ne radi. Od prije nekoliko, i Savjet ministara u starom sazivu počeo je da radi par-nepar, sad ga ima, sad ga nema, a prijeti se i prestankom rada i Predsjedništva BiH. Sad imamo i jednog čovjeka koji je istovremeno predsjednik najviše izvršne i zakonodavne vlasti. Zemlja nam liči na Rubikovu kocku. Kako složiti ovolike razlike, ucjene i uslovljavanja? Sve se doima kao lavirint bez izlaza, politička enigma bez rješenja. Pitanje za dvostruku Nobelovu nagradu iz medicine i mira, za tri miliona dolara po stanovniku BiH.
Za to vrijeme BiH stagnira i propada sve više. Prema analitičkoj kući "FokusEkonomiks", ekonomija BiH je peta najjadnija ekonomija svijeta, odmah iza Venecuele, Zimbabvea, Argentine i Irana. BiH je najsiromašnija zemlja Evrope. BiH je zemlja sa najvećom stopom nezaposlenosti u Evropi. BiH je zemlja sa najviše nepismenih u regiji. BiH je zemalja sa najvećim indeksom nejednakosti u Evropi. Prema nalazima Transparensi internacionala, BiH je na 89 mjestu u tzv. crvenoj zoni, kao jedna od najkorumpiranijih zemalja na svijetu. BiH je mala zemlja za velike probleme. Izbori u BiH ništa ne mijenjaju, samo komplikuju. Naš izborni rulet dovodi nas stalno na ivicu političkog samoubistva. Ruski rulet ima jedan metak u dobošu revolvera, a naš rulet ima tri metka u cijevi, od ukupno osam. Naše samoubilačke mogućnosti su trostruko veće. Trostruki pucanj u sebe. Naša ekstremna i smrtonosna igra na nesreću. Naše šanse za preživljavanje su mnogo manje, tako da je dobitak i to što smo još živi.
Je li ovo što živimo distopija BiH? Je li BiH crna kutija istorije, koja je izgubljena u strašnim nesrećama koje su nam se desile kroz vijekove, koja još nije pronađena u bespućima zajedničke sudbine i čije dešifrovanje još nije protumačeno? Je li BiH crna rupa koja usisava, guta i proždire sve i u kojoj više nema života? Ostavljajući nas bez nade i budućnosti. Kao i zloslutni nazivi njenih sela i naselja. Toponimi bez budućnosti: Mrakodol, Zloselo, Zvjerina, Smrtići, Zlokuće, Paklarevo, Čemerno, Mrakovi, Pokojišta, Mrkalji, Suzina, Mračanj, Rat, Crnaja, Bezmilje, Nepravdići, Tugovići, Necvijeće. Kao u onoj drevnoj priči hodamo kroz tamni vilajet ne prepoznajući drago kamenje života. Lutamo kao izgubljena kažnjenička kolonija na periferiji Evrope, koja tumara kroz istoriju bez cilja, kraja i smiraja.
Nedavno je jedan od političara u BiH zabrinuto postavio pitanje šta će biti ako EU donese odluku o ukidanju pomjeranja kazaljki na satu, na ljetno i zimsko vrijeme, kao što je to bilo do sada, i prepusti državama da same odluče o tome. Njegova bojazan je, kako će BiH o tome odlučiti jer nije najjasnije čija je to nadležnost, države ili entiteta i da li bi to značilo prenos ustavnih nadležnosti. Koji bi organ o tome trebalo da odluči i kako bi BiH uopšte donijela tu odluku. Ili bi imala dvije različite entitetske odluke o vremenu? Šta ako FBiH izabere ljetno, a RS zimsko računanje vremena? BiH je primjer zemlje u kojoj političko vrijeme ne postoji. Sve što možeš danas u BiH se obavezno ostavlja za sutra. Ono što možeš sutra ostavlja se za prekosutra. Mi ćemo u BiH prvo pokušati sa svim rješenjima koja ne mogu dobiti podršku, da bismo na kraju došli do onog posljednjeg rješenja, jedino mogućeg, za koje smo od početka znali da jedino ono može proći i uspjeti.
Godinama su mnogi upozoravali na veličanstvene apsurde u BiH. Branko Dokić, bivši ministar i diplomata, prije nekoliko godina objavio je knjigu novinskih tekstova pod naslovom "Država apsurda", na bazi vlastitog političkog iskustva. Poznata bh. rok grupa "Dubioza kolektiv" ima album "Apsurdistan", koji najbolje opisuje domaće društvene i političke prilike u zemlji. Kao što reče stari sarajevski humorista i satiričar, Enver Enko Mehmedbašić: "Ko god u BiH umre prirodnom smrću, taj je uspio u život." Pisac Abdulah Sidran dodade: "Za nas ni rak nije smrtonosan." Ponekad mi sve što se dešava u BiH liči na domaću verziju parodije Saše Barona Koena u liku luckastog Borata, pod našim nazivom: "Bosna: učenje o Amerika kultura za boljitak veličanstveno država Bosna i Hercegovina". Sve sa domaćim političarima i visokim predstavnikom kao glavnim likovima. Davno je rečeno, Bosna počinje tamo gdje prestaje logika, a završava kao tragika. Valjda otuda onaj grafit na ulicama Sarajeva: "Ko ovdje ne poludi, taj nije normalan." Da smo normalni, dosad bismo poludjeli. Ako niste zbunjeni, onda niste razumjeli situaciju!
Našim apsurdima i paradoksima nikad kraja. Iako građani Mostara deset godina nisu glasali na izborima za lokalni parlament, ove godine dio njih privilegovanih glasao je na izborima za Evropski parlament. Svako pitanje kod nas postaje političko. Politička scena BiH je rijaliti šou. "Veliki brat", "Parovi", "Farma", "Dvor", "Zadruga" sve zajedno. U skladu sa izbornim rezultatima. Jedan član Predsjedništva BiH podnosi krivičnu prijavu protiv drugog. Možemo mi i više od toga. BiH ima državni Distrikt Brčko, koji ima svoju vladu. U tom istom distriktu Vlada RS ima svoje predstavništvo. Istovremeno Distrikt Brčko ima svoje predstavništvo u Sarajevu pri državi BiH. Samo još treba da otvori ambasadu. Postoji prijedlog da Vlada RS otvori biro Vlade RS u Sarajevu, pošto jedno takvo već ima u Mostaru. Jedna država, jedan grad, jedan stadion, dva kluba. U malom srednjobosanskom gradu Vitezu postoje dva kluba pod jednim stadionom, hrvatski, NK "Vitez" i bošnjački FK "Vitez" . Za to vrijeme na BiH navaljuju strani migranti, a iz zemlje masovno bježe domaći stanovnici. Prije desetak godina u Tomislavgradu je podignut jedinstven spomenik duvanjskom gastarbajteru, jer mnogo ljudi iz ovog kraja godinama radi u evropskim zemljama, prvi takve vrste u svijetu, na kome je uklesan natpis: "I u to vrime, jadni svit krenu u bili svit!" Kao da su naslutili ovdašnje kolone odlazaka naših radnika u druge zemlje. Korupcija i organizovani kriminal cvjetaju. U Tuzli, naselje Krojčica, zbog toga što u njemu žive neki od glavnih kriminalaca, narod je prozvao "Mala Kolumbija". Umjesto fabrika i tvornica u BiH svakodnevno niču sportske kladionice, kockarnice i noćni klubovi. Sve veći broj građana se kocka i igra igre na sreću. U Mostaru postoji Grupa patoloških kockara, čiji je moto: "Čuvaj se prve kocke, ona će te prokockati." Najveća investicija u državi je ulaganje u državni zatvor.
Ipak, nije sve tako crno. Ima nešto i u duginim bojama. Reprezentacija beskućnika BiH nedavno je osvojila šesto mjesto na Svjetskom prvenstvu u Velsu. U svemu smo posljednji u svijetu, jedino su naši fudbaleri bez kuće i mačeta u vrhu svjetskog beskućništva. U opštoj besposlici narod se samoorganizovao da bi koliko-toliko ublažio ovu depresiju od domaće politike i nekako preživio do novih izbora. U Modriči je organizovana ćetenijada, u Prijedoru crijemušijada, u Zenici ćimburijada, u Bijeljini jajarijada, u Foči ajvarijada, u Kostajnici kestenijada, u Glamoču krompirijada, u Istočnom Sarajevu janjetinijada, u Sanskom Mostu kolačijada itd.
Svjetska zbirka Marfijevih zakona dopunjena je novim komentarima naših domaćih političkih radnika i paušalaca:
Genjčev komentar Marfijevog zakona o filozofskom pitanju kauzalnosti:
"Ako SDA može da pomogne da nešto krene naopako, ona će svakako tome doprinijeti da tako i bude!"
Dodikova izvedenica broj 6: "U BiH je najbolje to što uvijek može biti gore!"
Čovićev drugi izuzetak: "Sve može poći naopako u BiH, osim ako Hrvatski narodni sabor ne odluči drugačije."
Džaferovićeva hipoteza izdržljivosti: "Izdrž'o je Mujo i gore!"
Radončićev paradoksalni princip turbopolitike: "Što gore, to bolje!"
Komšićev treći aksiom: "Za svako dobro rješenje, mi imamo novi, još gori problem!"
Nikšićeva sedma opoziciona premisa: "Vlast je toliko nesposobna da jedino može da onesposobi i sposobnu opoziciju."
Karamatićev progresivni postulat boljitka: "Od tri zla, mi ćemo uvijek izabrati četiri."
Mektićev dejtonski aksiom: "Stanje u zemlji je dobro u proporciji 51:49%."
SDS-ov prvi zakon očekivanja: "Biće gore, u skladu sa izbornim rezultatima."
OHR-ova bonska konstanta: "Stanje je dobro, da ne može biti gore, što znači obrnuto proporcionalno bonskim ovlašćenjima visokog predstavnika."
Kako pobijediti Marfijev zakon u nama, depresivni pesimizam da će u državi uvijek biti samo gore i crnje? Vrijeme je da Marfijev zakon koji BiH vraća unazad, u bespuća prošlosti i zlokobne istorije, zajedno proglasimo nevažećim na našoj teritoriji. I da uzmemo sudbinu u svoje ruke. Za predviđanje političke budućnosti BiH ne treba da budete nikakvi genijalci. To se može reći sa matematičkom sigurnošću. Ali, ne sekirajte se mnogo. Za utjehu, treba da znate, da u skladu sa tradicionalnim optimističnim Marfijevim scenarijem, uvijek može biti gore!
Dugo očekivani Sporazum o formiranju vlasti na nivou BiH, koji su prije mjesec dana potpisala tri politička lidera, SDA, HDZ i SNSD, propao je istekom predviđenog roka. Tako se ugasila mala nada koja se pojavila na političkom horizontu BiH. Krajnje je vrijeme da svi zajedno obradujemo svijet nekom pozitivnom viješću iz BiH. Na primjer, ljudi iz BiH pobili Marfijev zakon. To znači da smo uradili nešto veliko za sebe i svoju budućnost. Orhan Pamuk u romanu "Snijeg" piše da postoje "glupe države". Kao što postoje pametni telefoni, satovi, gradovi, bilo bi dobro napraviti pametnu državu. Krajnje je vrijeme da upotrijebimo posljednje političko sredstvo odbrane zdravog razuma i života: Da potegnemo vitalni racionalni interes!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.