Kolumne

Značaj upravljanja troškovima i organizacija zdravstvenih ustanova u RS

Poslovanje zdravstvenih ustanova na nivou Republike Srpske je u veoma malom obimu zastupljeno kao predmet izučavanja, dok u regionalnim, ali i globalnim okvirima značaj upravljanja troškovima u zdravstvenom sistemu nikada nije bio veći. Negativni demografski trendovi poput starenja stanovništva, povećane stope obolijevanja od kardiovaskularnih i malignih oboljenja, migracija (što unutrašnjih što spoljnih), pad nataliteta, pad broja stanovništva, niska stopa zaposlenosti, konstantan rast cijena zdravstvenih tehnologija, lijekova, broja usluga (posebno na sekundarnom i tercijarnom nivou), nedovoljan rast ili stagnacija prihoda, konstantan rast rashoda za zdravstvenu zaštitu... ključne su tačke i determinante održivosti zdravstvenog sistema.

Negativan uticaj ovih parametara ogleda se u povećanim troškovima sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite (posebno onih skupih usluga), dok se u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ogleda kroz povećan broj posjeta, većih troškova za lijekove, većeg broja uputnica za više nivoe zdravstvene zaštite, umanjenje sredstava za primarnu zdravstvenu zaštitu, nepostojanje ili vrlo malo izdvajanje za preventivnu zdravstvenu zaštitu na ovom nivou...

Uvođenje novih, poboljšanih mehanizama ugovaranja, vrednovanja i plaćanja zdravstvenih usluga, poboljšanje kontrole, kao i pravilno, racionalno usmjeravanje i raspodjelu sredstava uslovilo bi i poboljšanje i rada zdravstvenih ustanova i efikasnost i kvalitet zdravstvenih usluga. Miks privatnog i javnog zdravstva treba da vodi ka poboljšanju kvaliteta, efikasnosti i dostupnosti, ne konkurentnosti i borbi za profit, jer cilj je da za uloženi novac građani dobiju najkvalitetniju i najefikasniju uslugu, nezavisno od toga da li se radi o privatnim ili javnim ustanovama. Standardi, normativi, dostupnost, efikasnost i kvalitet usluga u narednom periodu moraju se jasno iskristalisati i odrediti kod organizacije i ugovaranja.

Potrebno je omogućiti teritorijalno i funkcionalno povezivanje prema potrebama, zatim, funkcionalno povezivanje i raspodjelu rada između javnog i privatnog sektora... Iscrpljivanje javnog zdravstva i trenutnog načina finansiranja ogleda se u tome da se za iste usluge ugovaraju sredstva i za privatno i javno zdravstvo, privatne zdravstvene ustanove uglavnom se služe ljekarima iz javnog sektora, omogućava se privatnim licima i firmama da osnivaju apoteke, poliklinike, konsultativno-specijalističke i druge zdravstvene ustanove, omogućava se biranje pacijenata, dok je, sa druge strane, javnom zdravstvu to otežano ili onemogućeno.

Finansiranje treba urediti na način da se finansira dostupnost, efikasnost, rad i kvalitet usluge, a da bismo uspjeli u tome, potrebno je omogućiti ravnopravnu trku javnog i privatnog zdravstva.

(autor je viši stručni saradnik za primarnu zdravstvenu zaštitu u Sektoru za zdravstvo i kontrolu)

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije