Sjećam se da nas je prije dvije decenije profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu na predmetu informatika i kibernetika učio da je internet informacijski autoput. E, iz moje laičke perspektive rekla bih da na tom autoputu ima svakakvih vozača, putnika, autostopera koji na svojoj destinaciji ne biraju ni cilj ni sredstvo.
To su najprije pokazale društvene mreže, koje su donijele pravu revoluciju u naše živote. Nekada su se prijatelji sticali u vrtiću, školi ili na igralištu, a danas se za prijateljima traga u virtuelnom svijetu.
U tom istom svijetu se, osim druga ili drugarice, traži prva ljubav, partner, bračni drug, kojem se simpatije ne izražavaju osmijehom, pogledom, nego lajkovima, stikerima, aplikacijama ili čime sve ne...
Nažalost, neki od tih "prijatelja" skriveni iza lažnih profila pretvaraju se u prave predatore koji vrebaju svoje žrtve, koje u prvi mah ni ne slute šta bi im se moglo desiti. Zbog svojih godina, ali i prirodne radoznalosti đaci, kako osnovci, tako i srednjoškolci, ne shvataju opasnost koja prijeti s druge strane ekrana.
Da je veoma lako postati žrtva potvrdila je i šesnaestogodišnjakinja iz Dervente, koja se nije mogla sama izboriti sa nasrtljivcima pa je, srećom, u pomoć pozvala svoje roditelje, koji su znali kako tome stati ukraj.
Mnogi njeni vršnjaci, međutim, glume ludilo. U želji da budu popularni, da se mogu pohvaliti stotinama prijatelja prihvataju zahtjeve za prijateljstvo svakoga ko im ih uputi, a nemaju predstavu da im taj neznanac, ne daj bože, može doći glave. Ne kažem da ni stariji ne mogu biti internet žrtve, ali naivnost u tom uzrastu od kraja osnovne do kraja srednje škole nema granice, pa nije ni čudo što ih nasrtljivci lako "nanjuše".
Baš me zanima šta bi, recimo, uradila učenica prvog razreda srednje škole da joj na ulici priđe dvostruko stariji, njoj nepoznat mladić, i tek tako je pozove na kafu? Većina njenih vršnjakinja bi pobjegla glavom bez obzira.
E, upravo zato ne razumijem kako onda ta ista curica bez problema pristane na virtuelnu kafu, odnosno prepisku sa nepoznatim, nesrazmjerno od nje starijim muškarcem. To je manje opasno od susreta uživo!? Ne bih rekla, jer sumnjam da je neko bolja osoba dok tipka na tastaturi, nego dok uživo srčemo kafu i pretresamo teme poput vremenskih (ne)prilika, odlaska u Njemačku ili zgoda i nezgoda iz studentskih dana. Zbog toga roditelji treba rečenicu "Pamet u glavu" svojim nasljednicima da kažu ne kad izlaze iz kuće, nego kada uključe telefon.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.