Stara katolička srednjovjekovna izreka kaže da je put do pakla popločan dobrim namjerama. Druga verzija sličnog značenja je da je raj popločan dobrim djelima, a pakao dobrim namjerama.
Ove izreke sjetio sam se pišući članak o namjeri Uprave banjalučkog aerodroma da osnuje regionalni centar za transport tereta. Za onog ko možda misli da nije dobro čuo, da ponovim: Aerodrom koji ne može uspostaviti nijednu smislenu liniju za putnički saobraćaj ima ambiciju postati regionalni centar u višestruko složenijem segmentu kargo saobraćaja.
Uopšte ne sumnjam u dobre namjere, međutim njihove dobre namjere su mi krajnje nebitne, zato što će novac poreskih obveznika - dakle, moj i vaš - završiti u rupi bez dna, bez obzira na njihovu sjajnu motivaciju ili plemenite namjere. Jedini koji tu mogu vidjeti kakav-takav interes su dobavljač opreme i izvođač radova, koji će svoje naplatiti, a poreskim obveznicima ispostaviti račun za investiciju lišenu bilo kakvog smisla ili suštine.
Na neki način, priča o banjalučkom aerodromu je metafora za balkanski poslovni model, kao u legendarnoj britanskoj seriji "Mućke", kada Del Boj i Rodni smišljaju genijalne poduhvate, koji svi završe na isti način. Pritom dvojac ne gubi ni trun uvjerenja da će naredne godine u ovo doba biti milioneri.
Hoće, kao što će Banjaluka postati regionalni kargo centar.
Novac, koga nemamo dovoljno ni za lijekove, ni za socijalne programe, ceste ili udžbenike za naše školarce, biće bačen u grandiozne projekte a la Del Boj, uz čvrsto uvjerenje da je to ta investicija, taj zadnji neophodni kotačić koji će nas pogurati naprijed, iz ove bijede u kojoj smo zaglibili.
Međutim, život nije britanska serija, a pogotovo ne španska sapunica u kojoj siromašne sluškinje s princom na bijelom konju odjašu u zalazak sunca.
Kolika je vjerovatnoća da se tako nešto desi, procijenite sami.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.