Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma parlamenta BiH usvojila je izvještaj o radu Savjeta ministara BiH za 2017. godinu i još jednom pokazala sav besmisao procedura koje važe u parlamentu BiH.
Na kraju 2019. godine raspravljati o nečemu što se radilo u 2017. je suludo, beskorisno i neozbiljno, posebno iz razloga što bilo kakva rasprava ili bilo koji zaključak ne može da izazove posljedice. Taj Savjet ministara BiH više ne postoji i što je urađeno, urađeno je, a rasprava o nečemu što se radilo prije više od dvije godine može samo poslužiti za bespotrebna i neukusna prepucavanja pojedinaca koji nisu u stanju predložiti i uraditi ništa korisno.
Neki će reći da se izvještaj mora usvojiti jer tako kaže zakon, što je u krajnju ruku licemjerno s obzirom na to da je parlament BiH, pa i Savjet ministara, kršio zakone sa daleko ozbiljnijim posljedicama i niko na to nije obraćao pažnju. Tačno je da Zakon o parlamentarnom nadzoru kaže da se izvještaj o radu Savjeta ministara BiH u pravilu razmatra i usvaja jednom godišnje, ali taj isti zakon kaže da Parlamentarna skupština BiH može utvrditi metodologiju podnošenja izvještaja, što, pogađate, nikada nije urađeno i zbog čega sada imamo situaciju da poslanici pričaju o nečemu što je bespredmetno. Rasprava o nečemu što je staro dvije godine nije ništa novo, a ako se ovako nastavi, kroz koju godinu parlamentarci bi mogli raspravljati o planovima rada Savjeta ministara BiH za godinu koja je prošla.
Mada, kada se malo bolje razmisli, u parlamentu BiH već nekoliko godina nije bilo smislene rasprave, niti je usvojeno nešto vrijedno hvale i pažnje, osim izmjena Zakona o akcizama, koji je smislila, obradila i predložila Evropa, a poslanici su tu bili samo izvođači radova po principu: "Ruku gore, glavu dolje, i glasaj."
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.