Hodnik prepun stranaka koje već dva sata čekaju onaj "jedan papir što im fali", spremnih na verbalni obračun ako se desi da neko samo kroči prema šalteru preko reda, a na šalteru tri službenika tamo gdje je nekad sjedio jedan, a ako se pitate zašto, ponekad zato da bi odbojnost prema strankama bila trostruko veća.
Ova slika je za građanina rezultat 17 miliona maraka uloženih u reformu javne uprave u BiH do današnjeg dana, a gdje su se za običnog čovjeka promijenile jedino cijene potrebnih dokumenata, a u repertoar legendi je uvrštena još jedna, i to ona o nekoj reformi.
Procedure za stranke u BiH u mnogim institucijama ne samo da nisu pojednostavljene, nego su i zakomplikovane, pa tako ono što se u "normalnom svijetu" riješi za 15 minuta, kod nas čekate najmanje dva dana.
Nije previše neophodno ni govoriti o tome da nam svake dvije godine prilikom izbora birokratski aparat raste, iako se konstantno ukazuje na neophodnost njegovog smanjivanja.
Ozbiljnost odugovlačenja procesa reforme javne uprave najbolje se vidi u tome što sve više ljudi kao razlog odlaska iz zemlje upravo navodi neefikasnost u svakodnevnim procedurama, poput toga da su za neka najobičnija dokumenta potrebna maratonska čekanja u redovima.
Takođe je opštepoznato koliko malo povjerenja građani imaju u institucije, čemu vjerovatno dobrim dijelom doprinose i netransparentnost istih i skrivanje činjenica koje bi po svim pravilima trebalo da budu dostupne javnosti.
Ono što je posebno apsurdno jeste to da se reforma javne uprave u BiH vuče već punih 12 godina, a kao razlog odugovlačenja ovog procesa navodi se nedostatak političke volje.
Tom frazom se pravdaju i neefikasnost, nefunkcionalnost, odugovlačenje i sve druge neregularnosti u bilo kojem procesu u BiH.
Na kraju krajeva, posljedice svih tih zastoja, kao i uvijek, snosi građanin, koji će i dalje biti prinuđen da stoji u redovima da bi dobio samo jedan papir.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.