Knjiga kratkih priča "Bašta sljezove boje" Branka Ćopića najljepše je što je dala srpska književnost, a istoimeni projekat, sudeći po dinamici njegove realizacije, najgore je što je dao srpski mentalitet.
O Čopićevom književnom djelu nema potrebe trošiti riječi. O projektu "Bašta sljezove boje", famoznom Ćopićgradu, valja nekoliko.
Stogodišnjica rođenja Branka Ćopića obilježena je 2015. godine i tada se na sva zvona pričalo o gradu - pandanu maštovitom svijetu Ćopićeve literature koji će biti izgrađen u Hašanima. Kabinet predsjednika Republike Srpske bio je već izdvojio 25.000 KM za izgradnju Čiča Trišinog mlina, a država Azarbejdžan 80.000 KM za repliku rodne kuće Branka Ćopića.
Čiča Trišin mlin trebalo je da bude prvi, a replika Ćopićeve rodne kuće drugi objekat u Ćopićgradu, u kojem je već bila najavljena izgradnja desetine objakata i u koji su već bile pozivane đačke ekskurzije iz svih krajeva bivše Jugoslavije.
Dobar turistički potez i lijepa zamisao, rekli bismo, ali tu se umiješao, kako je precizirao Svetozar Ličina, predsjednik Fondacije "Branko Ćopić", seljačko-birokratski mentalitet.
To je onaj mentalitet koji negira i prisvaja ne onako kako odgovara činjenicama, nego onako kako odgovara isključivo njemu. To je mentalitet koji će optužiti Emira Kusturicu da je profiter i da narodnim novcima gradi Andrićgrad od kojeg će samo slavni reditelj imati koristi. To je mentalitet koji proglašava Petera Handkea svojim piscem i prisvaja njegovu Nobelovu nagradu, a da prije toga nijednu njegovu knjigu nije pročitao. To je onaj isti mentalitet kojem je pisac Đuro Damjanović poručio, a ovo treba ponavljati do besvijesti, "dobijem li ulicu kad umrem, mijenjam je za stan".
To je mentalitet koji duguje mnogima, a ponajviše onima koji su se hvatali u koštac sa njegovim lošim stranama i u koje svakako spada Branko Ćopić.
Ima taj mentalitet i svoje velikane i svoj inat i svoju dobrotu, pa od silne dobrote valjda i umišlja da može olako obećati, a da kasnije ne mora realizovati.
Zbog toga na drvenom zdanju Čiča Trišinog mlina danas stoji katanac, a radovi na replici Brankove kuće (čija je realizacija najavljena za kraj 2015. godine), počinju po ko zna koji put u martu 2020. godine izdvajanjem novih 100.000 KM od strane Vlade Republike Srpske. Novi objekti više se i ne spominju, ali se spominju nova izdvajanja za unutrašnjost Brankove kuće, jer će pomenuti iznos biti dovoljan tek za vanjske radove. Mještanima Hašanima jasno je da od Ćopićgrada vjerovatno neće biti ništa, ali daj šta daš. Dva objekta nisu grad, ali ni vuk nije zelen, niti je lisica crvena, pa nas često vraćaju našim baštama sljezove boje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.