Ako je propali strukturisani dijalog o pravosuđu, pompezno najavljeni proces dogovora o reformi pravosudnog sistema u BiH uz posredovanje EU, išta pokazao, onda je to da bilo kakav dogovor na dobrovoljnoj osnovi među strankama u BiH jednostavno nije moguć.
Način na koji se u BiH pregovara je da svaki partner dobije nešto "konkretno" za sebe, što se može iskazati u broju pozicija u državnim preduzećima, naštimanim javnim nabavkama, poslovnim ugovorima ili starim dobrim kešom za stranačku ili privatnu kasicu-prasicu.
Ako se, usput, dogovori i nešto konkretno - tim bolje, ali stranački interesi ne smiju biti zapostavljeni ni po koju cijenu.
Propast strukturisanog dijaloga nikome ne bi trebalo da bude iznenađenje. Ni propast izmjena Izbornog zakona, s ciljem stvaranja transparentnijeg i poštenijeg izbornog sistema takođe. Ni propast aprilskog paketa ustavnih promjena, ni bilo koji drugi reformski proces.
Međutim, propast strukturisanog dijaloga pokazao je još nešto: nema napretka u BiH bez prijetnje sankcijama. Ništa se u ovoj zemlji promijeniti neće ili dok se narod ne digne, što se vjerovatno nikad neće desiti, ili dok EU ne dosadi ovo izigravanje reformi, i dok u vlastitom interesu ne uzme metlu i krene da mete ovaj parazitski sistem, kojem je, nažalost, u dobroj mjeri i sama kumovala.
EU mora da shvati s kim ima posla. Ovo su strukture koje nisu navikle da rade bilo šta što je u interesu naroda i zemlje. Jedini interes koji oni imaju je da očuvaju klijentelistički sistem i piramidu moći koja funkcioniše na principu "A šta ovdje ima za mene?".
Ništa drugo neće biti od pomoći. Nikakvo mišljenje o kandidaturi za članstvo, nikakav analitički izvještaj o spremnosti zemlje za EU.
Samo sankcije, kredibilne prijetnje i stavljanje u izgled da bi dalje opstruisanje reformi za stranačke šefove moglo biti skuplje nego da se pristane na kompromis.
Sve drugo je gubljenje vremena i zamajavanje naroda.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.