Nezavisni stav

Drva na stećcima nisu naš najveći problem, ali jesu rješiv

Milan Rakulj
Milan Rakulj

Treći Njutnov zakon kaže da svaka akcija traži reakciju i on se danas može primijeniti na sve ijedan posao, samim tim i na novinarski. Reakcije na tekst objavljen u jučerašnjem broju "Nezavisnih novina", objavljen pod naslovom "Drva istovarili na stećke iz trećeg vijeka", bilo je posebno zanimljivo čitati.

U tekstu je opisano kako su drva za ogrev namijenjena kulturno-obrazovnoj ustanovi Narodni univerzitet u Glamoču, istovarena na stećke iz 3, 4. i 14. vijeka, te da tu stoje više od dvadeset dana. Prirodna reakcija bila bi, dakle, za početak uklanjanje tih drva sa kulturnog nasljeđa od velikog značaja, a potom i rad na povećanju svijesti pojedinaca o spomenicima kulture koji u svijetu privlače turiste, a kod nas služe kao poligon za istovar paleta sa okorcima. Dok se sve to ne dogodi, možemo samo da se prepustimo početnom djelovanju trećeg zakona po Njutnu.

Početne, a nadajmo se ne i jedine, reakcije na pomenuti tekst pokazuju, zapravo, koliko je kod većine nerazvijena svijest o kulturnom nasljeđu, ali otkriva i nepresušnu, a najčešće pogrešno usmjerenu snagu duha ovog naroda.

Prognani kažu, "krivi su Hrvati - oni uništavaju i ćirilične natpise danas na putokazima u Glamoču". Banjalučani skloni komediji na račun Srba iz Glamoča koji su im u posljednje dvije i po decenije "zauzeli" grad tvrde da će poslije ovog događaja Glamočani iskopati trap za krompir na tvrđavi Kastel. Obespravljeni i oni koji su izgubili bližnje u posljednjem ratu vele da ne čuvamo ni spomenike iznad kostiju njihove braće i očeva, pa kako bismo onda čuvali one antičke i srednjovjekovne. Tragedije i komedije ovim i svakim sličnim povodom nikada dosta.

Struka koja bi nešto i mogla da uradi za kulturno nasljeđe ćuti, konstatuju upućeniji u društvene prilike, jer su stranački ljudi istovarili drva, a oni su u državnoj službi dobili posao upravo preko stranke koja u Glamoču vlada. Ljudi zabrinuti za budućnost nacije opet imaju svoju viziju, tvredeći da će Glamoč ionako uskoro sav postati spomenik, jer starci povratnici sve više umiru, a dječjeg plača ni na vidiku. Takav slučaj je i sa Bošnjacima i Hrvatima, zaključuju trijumfalno, srećni jer ni komšijama ne cvjetaju ruže.  Kome je danas, "kada je stigao posljednji čas", do stećaka i do istorije, slute određeni glasovi na osnovu kojih nije teško zaključiti kako mi kao društvo zaista imamo većih problema od drva na stećcima.

"Ispod ovog kamena je lega jedan jado željan svega", epitaf je isklesan na jednom stećku u Hercegovini, koji će poslužiti i kao epitaf cijelom bh. društvu. Ovo opet piše jedan od komentatora na društvenim mrežama. Da su znali kakve će sve umne glave pisati na društvenim mrežama danas, ovi koji su klesali epitafe u kamenje vjerovatno bi na vrijeme odustali od ćoravog posla. Ili ipak ne bi - jer kako danas, tako nas je i u srednjem vijeku bilo i ovakvih i onakvih. Neki čovjek koji je odavno napustio filozofiju "muko moja pređi na drugoga" do objave ovog teksta, vjerovatno je već usukao rukave i sklonio sporna drva sa stećaka u Glamoču.

Da li zbog toga što će zima u njegovom kraju ove godine biti jaka, zbog teksta autora ovih redova ili zbog probuđene svijesti o kulturnom nasljeđu, ko to može da zna?!

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije