Činjenica, koja je potvrđena više puta, je da su nam zarazne bolesti načinile mnogo štete i zadale još više briga.
To ukazuje i da je posebna edukacija određenog broja radnika u RS, poznatija i kao higijenski minimum, i više nego neophodna.
Ali, kako to sve obično kod nas biva, ako je vjerovati na riječ poslodavcima u RS, tako su i priče o higijenskim mjerama zapele u srednjem vijeku, pa radnici ostavljaju svoja radna mjesta kako bi učili kako da operu ruke. I tako svake četvrte godine.
Poslodavci takođe tvrde da radnici na ovim edukacijama uče i o komplikovanim pravnim propisima, što je takođe još jedna u nizu besmislica kojima im je život dodatno zakomplikovan.
Ukoliko će posebne edukacije biti upražnjavane kako bi radnici učili o nekim novim zaraznim bolestima i bakterijama koje nas vrebaju, onda se u potpunosti slažem da je edukacija više nego neophodna, ali ako je riječ o zaista banalnim higijenskim pravilima, kako to tvrde poslodavci, onda smatram da je u pitanju gubljenje vremena. Jer o važnosti pranja ruku se uči još od vrtića.
Sve ovo me podsjetilo na priču kolege koji je u želji da se oproba na radnom mjestu recepcionera u jednom ovdašnjem hotelu ostao zapanjen kada je shvatio da se podaci o gostima unose ručno, odnosno upisom njihovih podataka hemijskom olovkom, dok se informacije o tome da li je soba zauzeta ili ne upisuju grafitnom olovkom.
Pomenuti hotel, prema njegovim riječima, ima savremene računare i programe, koje ne koristi, nego su odlučili da ostanu pri starom dobrom sistemu "tefterenja".
Ima još mnogo primjera koji pokazuju da mi ni blizu nismo spremni da od naprednih civilizacija preuzmemo stvari koje bi nam olakšale život, ali umjesto toga raširenih ruku dočekujemo morbidne videoigre i druge pošasti savremenog doba.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.