EU je konačno usvojila dugo najavljivanu Strategiju za zapadni Balkan. Na papiru gledano, namjere EU prema našem regionu izgledaju i pošteno i odlučno. Potrebno je da se posvetimo ekonomsko-socijalnim reformama, a od Evrope možemo očekivati da će ispuniti obećanja ako mi ispunimo zadate obaveze. Dakle, najveći dio posla je na nama, i to je sasvim pošteno od EU.
Međutim, ovo nije cijela priča. Naš evropski put zavisiće i od same EU.
Kao prvo, predsjednik Komisije Žan-Klod Junker je u dokumentu rekao da se i sama Evropa mora reformisati - mora pripremiti svoju unutrašnju strukturu za dalja proširenja. Drugim riječima, ako te unutrašnje promjene ne bude, i nastavak proširenja će biti otežan.
Drugo, hoće li zemlje članice EU koristiti nesuglasice sa zemljama u proširenju kao pritisak i uslovljavanje ka članstvu. Na primjer, hoće li Hrvatska uslovljavati BiH promjenom unutrašnje strukture u interesu hrvatskog naroda ili pitanjima granica, na način kako je Slovenija vrlo nepošteno ucjenjivala Hrvatsku? Drugim riječima, hoće li zemlje EU probleme rješavati na balkanski ili na evropski način? Hoće li se Evropa balkanizirati ili Balkan evropeizirati, zavisi u velikoj mjeri od toga.
Junker je u dokumentu indirektno stavio do znanja da je ovog problema svjestan i da očekuje da susjedi jedni drugima pomognu, a ne da se međusobno ucjenjuju. Koliko će to uspjeti, pitanje je za sam Brisel.
Za Evropu ulog ne može biti veći - EU mora pokazati da ima konzistentnu i poštenu spoljnu politiku i mora u svom interesu raditi da Balkan ne (p)ostane bure baruta i leglo kriminala. EU mora naučiti da pojedine zemlje članice ne smiju svoje interese staviti ispred zajedničkog i da i same moraju biti spremne na kompromis i popuštanja.
Mir na Balkanu je mir u Evropi, i to ne smiju da zaborave ni u Briselu ni u Berlinu, ni drugim evropskim metropolama.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.