Nezavisni stav

Gladni građani i javne kuhinje

Redovi gladnih penzionera, nemoćnih i onih pogođenih socijalnim slučajem sve više pune javne kuhinje širom RS.

Gladni građani svakodnevno mirno čekaju na jedan obrok, jer, ili nisu u mogućnosti da zarade novac, ili ono što zarade nije dovoljno da pokriju troškove potrošačke korpe.

Loša finansijska situacija sve više tjera građane na odlazak u inostranstvo, a one koji nemaju gdje da odu, da "mole" za hranu.

U javnim kuhinjama kažu da su voljni povećati kapacitete i nahraniti veći broj ljudi, ali su im prijeko potrebna sredstva, kojih nikada nema dovoljno.

Zbog malih sredstava prinuđeni su da svoj skromni fond dopunjavaju uz pomoć dobrotvornih priloga i neprofitnih organizacija.

Pored penzionera i onih koji primaju tuđu njegu i pomoć sve češći gosti javnih kuhinja su i radno sposobni građani, jer uz minimalne plate i skromna socijalna davanja ne mogu da prehrane svoju porodicu.

Predviđanja zaposlenih u javnim kuhinjama nisu pozitivna. Oni kažu da, nažalost, očekuju još veći rast broja korisnika, jer plate i penzije ne rastu, ali zato cijene potrepština redovno skaču.

Koliko često se višak hrane baca i zašto se ta hrana ne može pokloniti javnim kuhinjama?

Da li se hrana kojoj se bliži istek roka trajanja može takođe dati javnim kuhinjama umjesto da ih lanci supermarketa bacaju?

Koliko često svi mi bacamo višak hrane, hrane koja je nekome i više nego potrebna?

Sjećam se da su mi kao djetetu često govorili kada ne pojedem sve iz tanjira: "Pojedi sve, jer postoje mala djeca u Africi koja nemaju šta da jedu i sve bi dala da imaju takav ručak."

Sada bih mogla ovu izjavu da prekrojim i da kažem: "Ne bacajte hranu, jer gladni građani RS nemaju šta da jedu i sve bi dali za makar jedan obrok dnevno!"

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije