Kada sam čitao izvještaj "Centara civilnih inicijativa" da u Narodnoj skupštini RS postoje poslanici koji primaju i do 3.000 maraka, a da od početka mandata tokom rasprava nisu rekli ni jednu jedinu riječ, moj prvi instinkt bio je da to jednostavno ignorišem.
Šta reći na tu temu, a da do sada nije hiljadu puta rečeno? Možemo opet trubiti o tome da narodni poslanici treba da pokažu zalaganje za one koji su ih tamo poslali i da je politika odgovoran javni posao u kome oni koji se nalaze u institucijama vlasti treba da zastupaju interese građana... Čemu sve to, kada niko nije reagovao ni kada su muvali dnevnicama i paušalima za stanovanje i prevoz, ni kada su za 30.000 maraka odlazili u fiktivnu penziju da bi se sutradan vratili na posao, ni kada su kupovali limuzine od 100.000 maraka, i tako svaki put isplazili jezik građanima koji su ih birali, pokazali im srednji prst, jer su dobro znali da nikakvih posljedica neće biti.
Jedino što mi je još preostalo jeste da imenom i prezimenom navedem one koji su u NS RS najviše ćutali. To su: Ivana Lovrić iz "Domovine", Čedo Vuković iz SNSD-a, Milan Dakić iz DNS-a, Siniša Ilić iz SRS-a, Veljko Marić iz SNSD-a, Ilija Tamindžija iz SNSD-a, Dalibor Pavić iz SNSD-a i Cvijetin Vilotić iz PDP-a.
A navešću i one koji su bili najaktivniji, to su: Milanko Mihajilica iz SRS-a, Adam Šukalo u Klubu PDP-a, Zdravko Krsmanović iz NDP-a, Nedeljko Glamočak iz SDS-a, Admir Čavka iz "Domovine" i Dragoljub Davidović iz SNSD-a.
Jedino što mogu je izraziti nadu da će građani kazniti ćutologe, mada se to vjerovatno neće desiti. U zemlji u kojoj je poslušno klimanje glavom u politici najomiljeniji sport, teško je očekivati drugačiji rezultat.
Zato građani ne treba da se čude što žive kako žive. Glasali ste, gledajte.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.