Ombudsman za ljudska prava Bosne i Hercegovine izvještajem o zastupljenosti konstitutivnih naroda u institucijama BiH, Republike Srpske, Federacije BiH i kantona, potvrdio je samo ono što se već zna i o čemu se priča godinama, a to je da su institucije, osim onih na nivou BiH, poprilično etnički čiste i da su ustavne odredbe o obaveznoj nacionalnoj zastupljenosti po popisu iz 1991. godine mrtvo slovo na papiru.
Ombudsmani su brojkama konstatovali samo ono što je činjenica, a to je da Srbi, kada je riječ o poslovima u institucijama Federacije BiH, nemaju šta da traže, isto kao i Bošnjaci u institucijama Republike Srpske. U ovom trenutku to je tako i ne postoji političar u Bosni i Hercegovini koji to ne zna, ne razumije i ne prihvata, pa je sva druga priča na tu temu u najmanju ruku licemjerna, jer ne postoji ni promil šanse da se tu nešto promijeni.
Ono što je tragedija jeste da će ta priča o nacionalnoj zastupljenosti u institucijama entiteta, kantona, opština i gradova trajati stalno, vrtjeće se kako kome odgovara i koristiti isključivo za dizanje nacionalnih tenzija, jer je sadašnje stanje takvo kakvo jeste i biće sve dok neko ne sjedne i kaže da je završena implementacija Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, a to se, siguran sam, neće desiti u doglednoj budućnosti.
Dakle, priča o nacionalnoj zastupljenosti, povratku, raseljenima i izbjeglima u Bosni i Hercegovini neće prestati još dugo, prvo zbog politike kojoj to odgovara, zatim zbog novca koji se tu vrti i na kraju zbog stranaca koji dobrim dijelom svoje postojanje u BiH održavaju upravno na priči o tim kategorijama.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.