Umjesto da se bave životnim problemima građana, posrnulom ekonomijom i vapajima privrednika, političari i zvaničnici već mjesecima vode kampanju za izbore koji se održavaju tek u oktobru naredne godine.
Sve što rade i pričaju posljednjih mjeseci podređeno je izborima na kojima će pobijediti opet oni koji danas čine vlast, bilo u kantonu, entitetu ili državi. Pitanje je samo ko će dobiti neki glas više i da li će umjesto pet dobiti tri ili šest fotelja, koje već dvije decenije trpe jedne te iste ljude, koji opet pričaju jedne te iste priče i koji će opet na temama stranih plaćenika, izdajnika, ugroženosti i šta sve ne dobiti i pobrati glasove.
Malo će se tu upakovati i priče o ekonomiji koja će se svesti na visinu duga, ko je šta uradio, odnosno ko je koliko ukrao i to je to. Već sada je izvjesno da nijedna životna tema neće biti otvorena i da će se, kao i 1998. godine, sijati strah, a požnjeti glasovi i privilegije.
"Na šta se priča svodi? Ej, parole o slobodi. Šetači-preletači", napisao je i otpjevao još 2000. godine Đorđe Balašević i tako nam je već više od 20 godina i ako se nešto drastično ne promijeni - tako će biti i narednih 20, u kojima će nas još više izolovati i osiromašiti.
Smanjenje administracije, poreske olakšice, otvaranje novih radnih mjesta, odlazak mladih, obrazovanje, zdravstvo, poljoprivreda, itd... teme su koje se sve rjeđe čuju i koje pričaju uglavnom entuzijasti i dobronamjerni ljudi koji se već odavno ne čuju i ništa ne pitaju.
Poneki "izlet" nekog dobronamjernika da nešto nije u redu, da više ne može tako ili da nešto treba mijenjati, odmah se uz optužbe o izdaji sankcioniše, problem se gurne pod tepih i opet jovo nanovo.
"Dokle, bre, da nas voza zli čarobnjak iz Oza? Dokle taj glupi džoker - ćuti, dobro je?", pjeva Balašević.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.