Pivare u Bosni i Hercegovini posljednjih nekoliko godina vode žestoku borbu s konkurencijom iz uvoza, a dokle će izdržati sa svojim skromnim resursima i sredstvima protiv globalnih korporacija, pokazaće vrijeme.
Država zasad stoji postrani i ignoriše rat koji prema viđenom ide do istrebljenja.
Da je konkurencija brutalna, govori i činjenica da u gradovima koji vijekovima imaju svoje pivo postoje lokali koji ga nemaju u svojim vitrinama.
Suncobrani, podmetači, tende, frižideri, točilice pa i cijeli enterijer se poklanjaju samo da konkurencija bude što dalje od gostiju.
Da budemo jasni, ovdje se ne radi o nekom bezvrijednom reklamnom materijalu, već su u pitanju investicije vrijedne desetine hiljada maraka.
Tako dolazimo do paradoksa gdje konobar turistu koji želi da popije neki lokalni brend ne može da usluži iako je pivara samo nekoliko kilometara od kafića.
Kao alternativu mu nudi hladan napitak iz Srbije, Hrvatske, Slovenije ili neke druge evropske zemlje. Sve ima, osim onog svog. Živo me interesuje kako mu objašnjava tu pojavu. Neko ko je došao sa strane i ne zna šta se dešava pomislio bi da je konobar lud ili pijan.
Pitam se postoje li lokali u ovim zemljama u kojima osim piva iz BiH ne smije da se služi ono domaće? Ubijeđen sam da ne postoje. To može samo ovdje kod nas i nigdje drugo, a kako stvari stoje tako će i ostati bar još jedno izvjesno vrijeme.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.