Nezavisni stav

Kome treba zveckanje oružjem

Šta mladić od dvadesetak godina zna o patnji majke koja je nesrećnih devedesetih izgubila sina jedinca?

Je li svjestan tadašnjeg straha, a sadašnjih trajnih posljedica, koje trpe momci nakon što su svojevremeno, s upravo toliko godina, zebli u rovovima, dok su im meci zviždali iznad glave?

Da zna kroz kakve smo golgote prije 20 i kusur godina prošli, ne bi ovih dana pjevao "Moj mitraljez i na njemu gajka, četnička će zaplakati majka".

Ničija majka više ne smije pustiti suzu zbog metka. Sukob ne donosi pravdu. U ratu ginu nevini, a banditi se bogate.

A mi to ne vidimo. Gurnuli smo glavu u pijesak. Naivni smo. Dramatično nezreli. Postali smo marionete. Slijepci.

Pitam se da li je moguće da ne vidimo kako rasplamsavanje mržnje na ruku ide samo funkcionerima?

Time nam, primjera radi, skreću pažnju s redova ispred stranih ambasada, gdje naša omladina čeka vizu za bolju budućnost. Dok se narod svađa oko toga ko je počeo rat, političari smanjuju stopu nezaposlenosti na krajnje podmukao način - tako što dopuštaju mladima da bježe iz države.

Pročitam tu i tamo poneki komentar ispod tekstova. I zaprepastim se. Uvijek se zapitam zašto borci sa tastaturom pod pristima svoj adrenalin ne saspu u kritikovanje istinskih problema.

Pa, ljudi, kroz registracije auta i akcize na naftu, iz poluraznih džepova u proteklih deset godina izdvojili smo gotovo pet milijardi maraka, a oni koji su tom vrtoglavom cifrom upravljali podižu kredite i djecu nam zadužuju da bi izgradili autoputeve. Može im se, jer se narod bavi nacionalizmom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije