Nezavisni stav

Nigdje bez banjalučkih klasika

Milan Rakulj
Milan Rakulj

Budi svoj i samo svoj. Sve ostalo je prolazno, kao što i svaka samosvojnost prođe, ali prođe kao "tvoja", kao "moja", kao "njegova" ili "njena".

Pjesnici su nokauteri, u tom poslu nema neriješenog rezultata: ili si pobjednik ili nisi. Ili ostaješ, ili nisi ni bio. Piše mi ovo Duško M. Petrović, pjesnik i dobronamjerni stariji kolega, nakon 55. Beogradskih međunarodnih susreta pisaca, sa kojih sam se nedavno vratio kao jedan od dva predstavnika iz Republike Srpske.

Kaže on dalje: "Pročitao sam tvoj tekst u 'Nezavisnim novinama'.  Vidiš da nisam pogriješio, a nije da nije bilo glasa iz Bajne Luke da jesam. Ne daj se. Zdrav pozdrav." Šta se dogodilo? Duško M. Petrović preporučio je ljudima u Udruženju književnika Srbije da me pozovu na pomenute susrete, koji baštine dugu tradiciji i koji su i ove godine okupili 38 pisaca iz 24 zemlje svijeta.

Našavši se u "društvu odabranih", izgleda da sam zaista nokautirao neke kolege. Pošto su u UKS i više nego zadovoljni mojim nastupom, to nije bio nokaut za one koji su tamo govorili zajedno sa mnom i sa kojima sam ostvario dobre kontakte. Bilo je to savremeno patosiranje određenih "banjalučkih klasika".

To nisam uradio po savjetu Petrovića ili po šablonu Danila Kiša iz "Savjeta za mlade pisce", gdje ovaj kaže: "Ne misli da su pisci 'savjest čovječanstva': vidio si već toliko gadova." To nisam uradio dobrim nastupom ili dostojanstvenim predstavljanjem, ne jer sam želio, kako kaže Milan Rakić, goniti "bednu braću ko bura matroze". Nokauter sam, naime, postao samim pojavljivanjem na 55. Beogradskim međunarodnim susretima pisaca, koje je za određene pjesnike, pisce iz Banjaluke, nedopustivo pored njih živih.

Sve ovo mi potvrđuje prepiska sa Petrovićem koji kaže kako su moje, vjerovatno odavno sijede kolege bez djela negodovale na njegovu preporuku. Ne želim da slušam savjete za manipulaciju mog hoda, kaže jedan stih koji sam napisao sa nepunih dvadeset godina, a kojeg se držim i danas.

Ipak, kako su klasici kojima sam okružen navikli da im tapšemo po sujeti, želim da i ja pošaljem jedan savjet za nešto prizemnije kolege iz Srbije.

Čast mi je bila da nastupam na 55. Beogradskim susretima pisaca, i u Beogradu i u Kragujevcu, zadovoljstvo mi je bilo naći se ove godine i na 47. "Brankovom kolu" i na 2. Novosadskom festivalu knjige, ali ne bi bilo dobro da me zovete više bilo gdje bez konsultacija iz Banjaluke. Moji dobri domaćini iz Srbije, u kojoj sam ostvario sve svoje književne uspjehe i neuspjehe, naši klasici su anonimni, ali pronađite ih nekako i kontaktirajte ih da li čemu vrijedi moje djelo. Prepoznaćete ih tako što nokautirani leže na obalama Vrbasa.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije