Školsko zvono je zazvonilo, ali ne za početak časa, već za uzbunu. Kompletan obrazovni sistem u BiH treba na popravni ispit.
Poražavajući rezultati PISA testa ovih dana će biti udarna tema, o njima će se "pametovati" po društvenim mrežama, ali nisam sigurna koliko će ih nadležni u obrazovanju shvatiti ozbiljno. Nadam se da se to neće svesti samo na okrugle stolove "da radni petak sastavimo sa vikendom". Činjenica je da je istraživanje pokazalo da je svaki drugi petnaestogodišnjak u BiH funkcionalno nepismen, odnosno da znanje ne zna primijeniti praktično.
Ove poražavajuće rezultate treba da shvatimo kao lekciju da hitno uradimo mnogo toga konkretnog za unapređenje obrazovnog procesa te otkrijemo i otklonimo slaba mjesta. Ukoliko nadležni, prosvjetari, roditelji i đaci, znači svi u obrazovnom nizu, ne postupe prema preporukama, cijeli proces će biti uzaludan.
Ako već želimo neku utjehu, i jedna razvijena Njemačka imala je probleme sa lošim rezultatima PISA testiranja prije petnaestak godina i taj slučaj nazvan je "PISA šok". Nijemci su to shvatili kao opomenu i pronašli su najefikasnije nastavne prakse i metode te napustili tradicionalni sistem obrazovanja. I šta se desilo - svi naredni rezultati, ali što je najvažnije stvarno znanje učenika bilo je sve bolje i bolje.
Jer džaba i sve petice u školskom dnevniku ako zakažemo u praksi, a logičko razmišljanje, kreativnost i analitika su nam u totalnoj blokadi.
Znam da su mnoge zaboljeli ovi loši rezultati, jer do sada, ako već nismo imali čime da se busamo u prsa, smatrali smo da smo bar dobro školovani i da ćemo tamo negdje u svijetu dokazati ko smo i šta znamo. Ali nije to baš tako.
Kod nas se i dalje uči bez prave interakcije, nastavnik stoji ispred table, priča lekciju, a učenici slušaju. Za pitanja rijetko ostane vremene ili malo ko hoće i da ih postavi, osim onoga: "Kada će kraj časa?" I dalje se, u većini slučajeve, lekcije moraju dobro nabubati, a takvo znanje će da izlapi poslije nekoliko dana. Jedna moja prijateljica kaže da joj, primjera radi, sin zna koliko neka država proizvodi pšenice, koliko neka druga zemlja uvozi kukuruza, a kaže da od tih žitarica ne zna napraviti niti jedno jelo, niti je kada bio u polju pšenice.
Ili, recimo, u doba galopirajućeg digitalnog razvoja, u nekim školama se o informatici uči iz udžbenika iz 1994. godine. Nažalost, nije rijedak slučaj i da se nastavnici zapošljavaju preko štele, a ne oni najbolji, a direktori škola po političkoj liniji. Mnogo je problema, ali dajte da ih ne gurnemo pod tepih.
Čovjek se uči dok je živ, pa zašto ne bi mogao i sistem.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.