Nezavisni stav

Od ljubavi do tragedije

Ljiljana Radić
Ljiljana Radić

Kada dvojica dvadesetčetvorogodišnjaka oduzmu ili pokušaju sebi oduzeti živote u nepunih desetak dana, a da tragedija bude veća, jedan od njih brutalno ubije i svoju djevojku, logično se postavlja pitanje - gdje smo zakazali?

Prvo je prije desetak dana u selu Bakinci, kod Laktaša, dvadesetčetvorogodišnjak pucao sebi u glavu u dvorištu kuće njegove trudne djevojke, da bi desetak dana kasnije kod Srpca njegov vršnjak brutalno iskasapio svoju djevojku pa se objesio.

Za ovakve tragedija - krivi smo i to svi mi!

I ne, nisu se te tragedije desile zbog neuzvraćenih ljubavi, već zbog neprepoznavanja ili nereagovanja kada se uoči prvi problem.

Zato smo i krivi svi, jer nakon nesreće po pravilu isplivaju rečenice "takav je on bio, impulsivno je reagovao, bio je kratkog fitilja" ili je "bio povučen i čudan pa su ga komšije zaobilazile".

Postavlja se samo pitanje ko je zakazao: porodica, škola, prijatelji, poznanici i okruženje ili je odgovornost manje-više svih.

Probleme ili čudno ponašanje djece, tinejdžera, omladinaca i svih drugih neko je ipak morao uočiti, ili je možda i uočio ali ćutao, a ćutanje najčešće i vodi u najveći problem.

Ljubavni problemi, koje gotovo svi mladi imaju, završe se kobno jer je ranije postojao problem, ali ne ljubavni, već naš. Naš problem je što je sramota reći, sramota je tražiti pomoć, sramota je uzeti lijek, sramota je prijaviti, a komšijin problem nas se ne tiče, sve dok nam se ne desi.

A može se desiti, i to svima nama, ako ne razgovaramo, ako na vrijeme ne uočimo problem, odreagujemo i spriječimo. Zato počnimo reagovati, da opet ne bude kasno.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije