Unazad najmanje tri godine Bosna i Hercegovina, kada je riječ o poljoprivredno-prehrambenim proizvodima, bilježi pad izvoza, što ne treba da čudi ako se uzmu u obzir globalna kretanja, barijere koje dižu u okruženju, ali i činjenica da u ovoj zemlji ne postoji monetarna politika, kojom mnoge zemlje na određeni način upravljaju izvozom i uvozom.
Pored toga, vlast i administracija nisu uradile ništa da privrednicima makar malo olakšaju posao, već ih novim pravilima, stalnim mijenjanjem zakona i procedura i nepotrebnom birokratijom još više sputavaju i opterećuju da i ono što proizvedu i što se može koliko-toliko nositi sa konkurencijom, plasiraju u inostranstvo. Umjesto da im jeftinim kreditima i podsticajima pomognu da se modernizuju, unaprijede proizvodnju, vlasti u Bosni i Hercegovini o izvoznicima u najmanju ruku uopšte ne vode računa, iako su im puna usta potrebe da se na tom polju "mora nešto raditi".
Bosna i Hercegovina u poljoprivrednoj proizvodnji ima šansu, ali neke stvari se moraju promijeniti iz korijena. Podsticaje poljoprivredi država mora da daje u cilju modernizacije i povećanja poljoprivredne proizvodnje, a ne da njima kupuje socijalni mir. Primjera radi, prosječni prinosi voća i povrća u Bosni i Hercegovini su pet ili šest puta manji nego u razvijenim poljoprivrednim zemljama, a to je posljedica, prije svega neznanja, ali i činjenice da se na našim njivama, voćnjacima i proizvodnim pogonima uglavnom radi kao i prije tridesetak godina.
Da bi se ovo promijenilo, država mora da umiješa prste, pomogne poljoprivrednicima i prerađivačima da se modernizuju i da zaštiti domaću proizvodnju, o čemu priča već decenijama, ali ništa ne radi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.