Nezavisni stav

Plemenitost je u nama

Zlatan Čekić
Zlatan Čekić

Biti dobar je plemenito.

Učiti druge da budu dobri je još plemenitije, rekao je svojevremeno veliki američki pisac Mark Tven te tako u dvije jednostavne  rečenice sažeo najljepše ljudske osobine. Nažalost, društvo u kojem danas živimo potpuno je pervertiralo moralne vrijednosti, a za svakoga ko je plemenit kaže se kako je lud ili će tek poludjeti. Materijalistički okovi zarobili su naše živote i sputavaju sve što je dobro, lijepo i plemenito, pa svaka duhovna vrlina gubi bitku u srazu s niskim porivima i voluntarizmom da se bude bogat, moćan ili uticajan. Ipak, da nije sve beznadežno izgubljeno, svjedoči priča iz Sanskog Mosta, koja govori o tome kako plemenitost, humanost i dobrota mogu ispisati najljepše stranice ljudskosti. Priča je to o bračnom paru Muharemu i Dragici Medić, koji spadaju u onu vrstu ljudi koje život nikada nije mazio. Medići su obični ljudi iz našeg podneblja, koji se nisu snašli u postratnom tranzicijskom periodu, gdje je čovjek čovjeku vuk, te su toliko osiromašili da su u pojedinim trenucima, kako kažu, pomišljali da na najgori način prekrate životne muke. Iz Mrkonjić Grada, gdje su živjeli do posljednjeg rata, preselili su u Dragičino rodno selo Dobrijeviće, nadomak Sanskog Mosta. Godinama su bili bez ikakvih primanja, a kući u kojoj stanuju nedostajale su struja i voda. Za tešku sudbinu supružnika saznao je Mehmedalija Karabeg, čovjek koji duže od pola vijeka živi i radi u Njemačkoj, gdje je stekao veliki imetak. U davnoj prošlosti, još dok je bio mladić i radio u obližnjem rudniku, Dragičin otac Dušan učinio mu je veliku uslugu, koju Karabeg nikada nije zaboravio. Kada je saznao za sudbinu Dragice i njenog supruga, odlučio je da im pomogne i tako vrati životni dug. Na adresu Medića u više navrata slao je značajne svote novca, a finansirao im je izgradnju novog krova i priključak struje, te im nabavio pumpu za vodu. Ipak, najveće iznenađenje za Mediće bio je automobil mercedes koji im je kupio i poklonio. Ovaj dobrotvor skromno kaže kako je i dosad pomogao mnogim ljudima u nevolji, na različite načine, nakon što je u jednom trenutku odlučio svoj veliki imetak usmjeriti u dobrotvorne svrhe. Ovakav njegov gest nikoga nije ostavio ravnodušnim, pa sa svih strana pljušte pohvale i komentari podrške. Dokaz je to da iskrice plemenitosti i humanosti u nama još tinjaju i da je potreban samo mali podsticaj da se razigraju.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije