Najbolji teniser svijeta Novak Đoković osvojio je osmu krunu u Australiji, a ukupno 17. grend slem titulu u karijeri. I to na njemu svojstven način.
Dobro je krenuo i onda nestao. I baš kada se činilo da mu je sve izmaklo iz ruku, da su kola nepovratno krenula nizbrdo, i kada smo svi iznervirani i razočarani odustali - on po navici nije.
Nakon dobrog prvog seta, u naredna dva mu nije išlo, i to je bilo više nego vidljivo. Bio je nervozan i mnogo griješio te sve češće gledao ka trenerskoj loži. Gunđao je, mrmljao i svađao se sam sa sobom. Izgubio je drugi, pa i treći set, i činilo se da je to to što se tiče približavanja Nadalu i Federeru u GS titulama. Nije da nas Novak nije već naučio da može da se "vrati iz mrtvih", ali zaista je sve izgledalo kao gotova stvar.
Ali Hudini, kako ga još zovu, opet je učinio ono što već postaje njegov zaštitni znak, da nikad, ali baš nikad, ne odustaje. Hodao je po ivici i umjesto da upadne u povaliju bez izlaza, on je iz nje, čini se, izvukao nešto samo njemu svojstveno, neki novi pozitivni impuls snage, emocija, volje, ko zna još čega i krenuo ka onom što je zacrtao.
Opet je to bio onaj Nole sa početka meča, koncentrisan i sa oštrim pogledom ka cilju. Plesao je na "Rod Lejver" areni, slao loptice gdje treba pa je na kraju i Dominik Tim imao tu nesreću da na prilično surov način sazna kako se osjećao Rodžer Federer prošle godine na Vimbldonu.
Ponovo je Nole pobijedio dobrog rivala, svoje slabosti, ali i veliki dio publike koja se radovala svakoj njegovoj grešci. Mnogi kažu da je opet proradio inat, ali ja ipak mislim da je tu u pitanju nešto sasvim drugo. Nešto što posjeduju samo istinski i čistokrvni šampioni kao što je to bio Kobi Brajant i kao što je to definitivno Novak Đoković.
Za većinu nas nemoguća i nedokučiva dostignuća, ali ne i za Novaka Đokovića. Naučio nas je Nole još jednu lekciju, ali i posramio sve nas koji smo ga nakon prvog seta prerano otpisali.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.