Svjetska banka uradila je studiju koja je pokazala da gubici zbog prilagođavanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju bh. poljoprivrednike mogu koštati do 60 miliona maraka na godišnjem nivou.
U odnosu na oko tri milijarde vrijednog uvoza poljoprivrednih proizvoda ne radi se o značajnoj sumi, međutim suština nije u tome. U samom izvještaju indirektno se konstatuje da BiH mnogo više gubi zato što ne postoje jaka poljoprivredna udruženja, efektne strategije za razvoj poljoprivrede, a reforme koje bi ojačale našu poljoprivredu skoro da se ni ne sprovode.
Razvoj poljoprivrede ne može se temeljiti na modelu da poljoprivrednici svake godine dobiju subvenciju, plavi dizel i garantovanu cijenu otkupa. Uz ove svakako neophodne mjere, mora se uraditi mnogo više.
Primjera radi, nedavno mi je jedan izraelski privrednik ispričao ilustrativan primjer u Izraelu. Tamo su poljoprivrednici i vlasti shvatili da sadnja i prodaja paradajza ne donosi visok nivo prihoda, a, osim toga, postoje veliki problemi da se izbore s jeftinom konkurencijom. Zbog toga su uložili u proizvodnju sjemena paradajza, kreiranje novih sorti i selektovanje karakteristika koje daju najbolji plod. Model je jednostavan - poljoprivrednici uzgoje paradajz, a instituti i specijalizovane firme za genetiku ga otkupljuju i stvaraju proizvod višestruke dodane vrijednosti.
Naši instituti možda ne mogu kreirati nove sorte paradajza, ali neću i ne mogu da vjerujem da su naši poljoprivrednici sposobni jedino da pokupe subvencije, đubrivo i plavi dizel, a onda zasiju kukuruz.
Bez inovacija naša poljoprivreda se neće moći izboriti ni s Hrvatskom i Srbijom, a kamoli Austrijom, Njemačkom ili Švajcarskom.
Ako se nastavi sadašnji model, prilagođavanje SSP-a biće naš najmanji problem.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.