Odlazak iz Bosne i Hercegovine nastavljen je i u novoj 2018. godini.
Fotografije mladih na banjalučkoj autobuskoj stanici sa koferima u ruci i kartom u smjeru Evropske unije, koji su se u srijedu, kako kažu, uputili na put ka boljem životu, govore više od bilo čega.
Svoj dosadašnji život spakovali su u kofer i ranac i uputili se u nepoznatu zemlju kako bi ispunili svoje snove. Tamo ne poznaju ljude, običaje i jezik, ali samo žele jedno - perspektivu koja će omogućiti da pošteno žive od svog rada. Žele samo bolje, za sebe, svoju porodicu i buduće nasljednike. Je l' to puno?
I dok oni odlaze, vlastodržci ne mare za to. Kažu da je od kada je svijeta bilo migracija, da se uvijek išlo trbuhom za kruhom.
Istina, ali nikada nije bilo egzodusa kao sada, pogotovo ne mladih.
Naši mozgovi, bez obzira na to je l' on bio visokoobrazovan ili kvalifikovan, u bijelom svijetu će stvarati dodatnu vrijednost koja će drugu zemlju razvijati i dizati u nebesa. Mi ćemo kao i mnogo puta do sada slijegati ramenima i govoriti - to se nije moglo spriječiti. A, moglo se.
Nadleženi su trebali da se ovim pozabave na vrijeme i da djeluju preventivno kako bi se bar umanjio odlazak. Sada nam ostaje da liječimo rane, ali hoće li na kraju ko ima da ih zacijeli. Teško.
I dok radnički karavani odlaze put Njemačke, Slovenije ili Slovačke, mi u skoro vrijeme nećemo imati nikoga ekser da zabije. Koga je to briga? Evropu sigurno ne. Nas, čisto sumnjam.
Bilo kako bilo, uprkos svim pričama da je ovdje najljepši život, da nijedno sunce neće da te grije kao ono kod kuće, mnogi iz BiH će tamo daleko pronaći novi dom koji će, iako sunce neće grijati kao na ognjištu, sa podebljanim novčanikom lako zagrijati.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.