Umirem, a postoji toliko knjiga koje nisam pročitao, rečenica je za koju znam da ju je zapisao jedan strastveni čitalac u poznijim godinama, ali ne znam ni kada ni gdje sam je pročitao.
Iako još uvijek ni izbliza nisam u poznim godinama, ono u šta sam siguran jeste da mi ta naizgled pesimistična misao koja u stvari govori o sindromu aleksandrijske biblioteke, odnosno o suštinskoj potrebi za neistraženim znanjem, padne na um gotovo uvijek kada se nađem na sajmovima knjiga. Tako je bilo i na aktuelnom Međunarodnom sajmu knjige, koji se u organizaciji "Glasa Srpske" po 22. put održava u Banjaluci. Osnovan u postratno vrijeme, kada su istorijske okolnosti uslovile da grad na Vrbasu prestane biti medijska i književna provincija Beograda, Sarajeva i Zagreba, ovaj sajam knjige nije imao, a tako je ostalo do danas, ni izbliza lak zadatak. Taj zadatak ogleda se u tome da se našoj čitalačkoj publici ponudi prije svega ovdašnja, a potom regionalna i svjetska literatura. Naravno, pored raznih "kuvara", biografija estradnih ličnosti i šund literature svakojake vrste koja je, htjeli mi to ili ne, nezaobilazna stavka na sličnim smotrama knjiga, redovno se nađe poneki lokalni kritičar koji će banjalučki sajam upoređivati sa beogradskim i govoriti kako na istom za sebe ništa ne može da pronađe. Tim i takvim kritičarima najbolje je stvari pojasniti jednim vicem.
Naime, pitao Huso Hasu: "Da li si ti išao u školu dok je bilo besplatno školovanje?" Ovaj odgovara da jeste, na šta će Huso: "Jesi - ali džaba." Naravoučenije ove priče bilo bi: kulturni događaji sa besplatnim ulazom mnogima su pred nosom, vrhunska literatura čija je cijena istovjetna cijeni jedne kutije cigareta nalazi im se bliže od trafike, ali džaba. Ljubiteljima ozbiljnije literature i onima koji se tako predstavljaju, stoga, na ovogodišnjem sajmu i relaciji "ovdašnje - regionalno - svjetsko" preporučujem promocije knjiga Željka Pržulja, Zvonka Taneskog, Vjačaslava Kuprijanova. Ovaj potonji je i svečano otvorio sajam. Na našu sreću, a prvenstveno zahvaljujući Međunarodnim susretima pisaca, koji se po drugi put odvijaju u okviru Sajma knjige, taj spisak imena je znatno duži.
Ipak, ne možemo reći da kritikujući sajam knjige svi imaju lošu namjeru, jer bi upravo na ovom mjestu iz mrtvih trebalo da se dignu izdanja savremene poezije, savremene književne kritike i stručne literature. No, to je već dublji problem izdavačkih kuća i kulturne politike, ali ne i sajma knjige. Njegovim organizatorima i ovaj put čestitamo, a ljubiteljima pisane riječi želimo da svako po svom ukusu zadovolji glad za znanjem.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.