U proteklih malo više od godinu dana u parlament BiH stiglo je na razmatranje tek sedam zakona i s pravom se može reći da je Savjet ministara BiH postao poligon za vođenje nekih partijskih političkih i politikantskih igrica.
Ko god tvrdi da ta institucija nije u blokadi i da normalno funkcioniše, laže i obmanjuje javnost jer dovoljno je pogledati samo na dnevni red sjednica Savjeta ministara BiH i vrlo lako se može zaključiti o čemu se zapravo radi i čime se ministri, njihove službe i administracija bave.
Informacija o migrantima je nezaobilazna, a situacija je sve gora, tu je i po desetak prijedloga odgovora na poslanička pitanja, koja, vjerujem, ne pročitaju ni oni koji su ih postavili, a nisu rijetke ni sjednice na kojima su izvještaji o radu institucija iz 2018. godine ili programi rada za ovu godinu, koja je još malo pa završena. Zakona, strategija i odluka gotovo da i nema, a posljednje dvije godine iz te institucije nije izašlo ništa ozbiljno niti se šta vrijedno pažnje i uradilo.
Sav rad Savjeta ministara BiH sveo se na prepucavanja i pozivanja da se odblokira rad parlamenta BiH, koji bi u sadašnjim okolnostima za jednu sjednicu mogao uraditi ono što im je u posljednjih godinu dana došlo iz Savjeta ministara BiH.
Sreća je samo što institucije BiH, uključujući i Savjet ministara, nisu nadležne za one stvari bez kojih svakodnevni život nije moguć, što ne upravljaju zdravstvom, obrazovanjem, javnim preduzećima, komunalnim službama, što se ne bave socijalnim slučajevima i isplatama penzijama, jer da je i to u opisu njihovog posla, u najmanju ruku imali bismo kolaps.
U pravosuđu, u kojem se nešto i pitaju institucije BiH, kolaps je već decenijama.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.