Glavno obilježje nedavno završenih izbora nije pobjeda vladajućih stranaka i njenih kandidata, već krah opozicije, moralno propadanje i potpuno urušavanje normi na kojima bi jedno društvo trebalo da počiva.
I prije izbora opozicione stranke nisu imale moć, nisu znale, mogle ili htjele da mobilišu glasače i desilo se ono što se, na kraju krajeva, i očekivalo, a to je da će u slučaju izbornog poraza Savez za promjene/pobjedu prestati da postoji.
Međutim niko, ama baš niko, nije mogao ni da pretpostavi da će dojučerašnji najoštriji kritičari "režima" promijeniti dres, okrenuti ploču i pogaziti sve ono što su pričali i radili deceniju unazad.
Trčanjem opozicije, njenih poslanika i ključnih ljudi u vlast, završena je jedna faza političkog života u Republici Srpskoj i u godinama pred nama može se očekivati učvršćivanje ionako čvrste vlasti, slabljenje opozicije i ono što je najgore, i ujedno najizvjesnije, samo formalno postojanje demokratskih institucija.
Ono što je ostalo od opozicije, odnosno SDS-a i PDP-a, jednostavno nema snagu da bude korektiv vlasti, a bez potpune transformacije, reorganizacije, modernizacije, novih ljudi i novih politika, kroz koju godinu nestaće sa političke scene ili će slabiti sve dotle dok ne dođu na nivo statističke greške.
Šansa za podizanje iz pepela u koji su ih gurnuli NDP i izborni poraz postoje, ali bojim se da ih neće iskoristiti. Ne zato što ne žele ili nemaju s kim, već zato što će vlast u naredne četiri godine učiniti sve da ih "politički uništi", što, naravno, nije dobro ni za vlast ni za opoziciju, a posebno za Republiku Srpsku, njenu budućnost i kakav-takav demokratski kapacitet koji je izgradila.
Mada, kad se malo bolje razmisli, korektiv vlasti u Republici Srpskoj nikada nije bio u Banjaluci, Istočnom Sarajevu ili bilo kojem drugom gradu, već negdje u Srbiji pa i dalje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.