Da sama činjenica da je proizvodna postrojenja i stotine radnika zamijenio stečajni upravnik ne bi bila dovoljno žalosna, još više razočarava podatak da pojedini stečajni postupci dostižu i tinejdžerske godine, pa tako neki od njih traju i po 14 godina.
Prema riječima stručnjaka, glavni krivci sporih okončanja stečajnih postupaka su sudski sporovi, zbog kojih ovi procesi ne mogu formalno da se završe.
Prilikom stavljanja katanca na vrata preduzeća, kao i uvijek najviše štete pretrpe oni bez kojih sve te firme ne bi mogle ni postojati, a to su, naravno, radnici.
Osim što u većini slučajeva prilikom prodaje imovine preduzeća zaposleni ne dobiju kompletna potraživanja, na siću za koju su godinama radili moraju čekati i po nekoliko godina.
Osim toga što traju godinama, jednako je žalostan i podatak da su stečaji zatrpali sudove u RS, te da kada bi se sabrali svi ovi postupci pred privrednim sudovima, bilo bi ih nekoliko stotina.
Ovo samo po ko zna koji put dokazuje da sve više nekadašnjih giganata zarasta u korov zaborava, a jedino što, uglavnom, ponekad podsjeti na njihovo postojanje su poneka svadbena fotografija ili muzički spot iz tih objekata.
Oni koji se u najvećem broju slučajeva najviše okoriste o stečaj su kupci imovine zaboravljenih preduzeća, koji za sitan novac dobiju ogromnu vrijednost.
Dodatno zabrinjava svjedočenje većine stručnjaka iz ove oblasti, koji tvrde da novi Zakon o stečajnom postupku nije skratio ovu proceduru, štaviše pojedini tvrde da ju je čak i produžio.
Ovo je samo još jedan dokaz da nije ponuđeno konkretno rješenje kako bi se ovaj, ionako mukotrpan proces što prije i bezbolnije okončao i kako se ne bi dešavalo da se na jednom postupku izmijenja i po nekoliko stečajnih upravnika.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.