Omiljeno "sredstvo rada" terorista 20. vijeka - opasač sa eksplozivnom napravom na potezanje oko živog tijela ispunjen komadima metala i eksera - zamijenila je nova paklena mašina: automobil ili kamion kojim se ubica u punoj brzini s nogom na gasu "do daske" zabija u masu nedužnih ljudi.
Iskoristili su ga islamistički teroristi prije nekoliko dana u sumanutom napadu u Barseloni, neonacistički teroristi u američkom Šarlotsvilu par dana ranije, kao i mnogi drugi prije njih. To je terorizam 2.0, terorizam 21. vijeka.
Ali šta motiviše te "vozače samoubice" da automobilom u punoj brzini žele da siju smrt?
Kada se zagrebe ispod površine, osnovni pokretač terorizma na ovaj ili onaj način uvijek će se pokazati društvo koje je zakazalo, obično tako što je marginalizovalo određenu grupu, najčešće na ekonomskoj osnovi. Otuđeni pojedinac, koji osjeća da ga društvo oko njega ne želi prihvatiti i koji smatra da mu ničim ne može doprinijeti uz osjećaj niže vrijednosti koji maskira u srdžbu, prihvata prvu dostupnu ideologiju zla kao otpusni ventil u kojoj se prvi put "potvrđuje" kao individua koja je dobila neku svoju "svrhu".
Zbog toga najbolje oružje protiv terorizma nije vazdušni napad, dron sa raketama zrak - zemlja, ili automatska puška u rukama pripadnika specijalnih antiterorističkih snaga. Najbolje oružje protiv terorizma je stvaranje inkluzivnog društva, zdrava ekonomija, osuđivanje kolonijalizma i oplemenjivanje kulturom i razumijevanjem drugih i drugačijih.
Zato je terorizam vakuum nastao nestankom saosjećanja, prihvatanja, razumijevanja i humanosti koji onda zloupotrijebe političke elite koristeći ga za skretanje pažnje sa korupcije, kriminala i otimanje javnih resursa.
Terorizam trajno može biti pobijeđen samo kada ljudi shvate da među različitim rasama, kulturama i narodima ima mnogo više zajedničkog nego onog što ih dijeli.
Znam da je fraza otrcana, ali ništa nije istinitije od nje.*
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.