Ratna razaranja iz nesrećnih devedesetih godina prošlog vijeka još nisu potpuno sanirana niti vapaj povratničke populacije ko čuje.
Dejtonski mirovni sporazum prekinuo je rat, ali ni gotovo 24 godine kasnije, oni koji su morali napustiti svoja predratna ognjišta nisu potpuno obeštećeni niti im je omogućen život dostojan čovjeka. Bar dobrom dijelu njih.
Makadamski putevi do kuća te suve slavine samo su dio problema koji još muči one koji su, bježeći pred kišom metaka, ostali bez svega. U vrijeme kada moderne države lansiraju leteće automobile, povratnici kod nas žive bez struje i radnog mjesta.
Na primjer, iz Saveza srpskih udruženja "Zavičaj" tvrde da je povratak u FBiH doživio krah te da su Srbi prepušteni sami sebi, bez ikakvih prava i pomoći od Vlade FBiH. Sigurno je, međutim, i da povratnici u Republiku Srpsku imaju na šta da se požale.
Štaviše, ni proces povratka u BiH još nije okončan, iako je u te svrhe, po podacima od prije dvije godine, potrošeno više od 1,2 milijarde maraka. Ogromne svote slile su se kao donatorska sredstva, ali je pitanje da li su ona uložena na pravi način i da li su stigla onima kojima su najpotrebnija.
Nedopustivo je da se na povratničku populaciju gleda kao na građane drugog, ako ne i trećeg reda reda.
Neshvatljivo je da ljudi koji su ostali bez svega što su imali danas kroz blato gaze do svojih kuća te da naveče, umjesto sijalica, pale svijeće i fenjere.
Dok se pare rasipaju na ogromnu administraciju i vrtoglave plate onih koji nam kroje sudbinu, uštede se bilježe na sirotinji.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.