Prije 20 godina Ujedinjene nacije proglasile su 25. novembar za Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. U BiH još na stotine žena trpe nasilje, veoma često u porodici, i to je ozbiljan društveni problem.
Mogu li mediji, teške ispovijesti žrtava koje su prijavile nasilnike, predstavnici institucija i nevladinih organizacija doprijeti do onih žena koje u svoja četiri zida trpe nasilje?
Mogu li oni svi skupa doprijeti do cjelokupnog društva da barem u nekom ćoškiću mozga shvatimo da svi možemo pomoći i da niko ne treba da okrene glavu od nasilja, niti ga iko smije opravdati.
Žrtve nasilja, najčešće govorimo o porodičnom nasilju (ta topla riječ nikad ne bi trebalo da stoji uz riječ nasilje), nakon višegodišnjeg maltretiranja, obezvređivanja, ponižavanja, vrijeđanja i udaraca, sa ožiljcima na duši i grlom stegnutim od straha, nesposobne su racionalno da rezonuju i da u takvom stanju shvate da iz svake tame, baš svake, postoji izlaz.
Zato nasilnik i jeste nasilnik, on uvredama i udarcima svoju žrtvu ubjeđuje da je bezvrijedna i da ne može sama, da bolje ne zaslužuje, da joj niko neće vjerovati, da će ostati bez novca, krova nad glavom, da će joj uzeti djecu...
Strah žrtve je nasilnikov najbolji saveznik i što se žrtva osjeća bezvrednijom, utoliko će on duže da je zlostavlja.
Žrtva strepi od svega pobrojanog plus i da će je okolina osuđivati to što nije izabrala boljeg, zašto je toliko dugo trpjela, kao i da će se tortura nastaviti i kad ode i još će u svu tu tešku situaciju biti uvučeni i gnjevu nasilnika izloženi i bliski ljudi koji će joj pomoći.
Istina je da razvod od nasilnika nikad ne protekne mirno, istina je da će neki iz vaše okoline okrenuti glavu, istina je i da ćete ponegdje čuti "zašto nisi izabrala boljeg", "sama si kriva", ali je i velika istina da će taj težak period brže proći nego li "samo" jedan jedini dan u paklu porodičnog nasilja.
Žrtvi porodičnog nasilja na raspolaganju su psiholozi centara za socijalni rad, besplatna pravna pomoć, sigurne kuće, i tu će naići na tople riječi, ohrabrenje, podsticaj.
Pored psihološke podrške, nadležni bi trebalo da ubrzaju procedure za dobijanje alimentacije i da utvrde načine pomoći žrtvama nasilja da bi one mogle biti finansijski nezavisne. Kao što niko nikad ne bi smio da podrži nasilje, isto tako nasilje nemojte da trpite, jer imate samo sebe i sami sebi ste najveći anđeo čuvar!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.