Izrazito savremeno djelo klasičnog filma je možda najbolji opis "Divke" (Beanpole u prevodu znači žena-div), visceralnog djela Kantemira Balagova (Kantemir Balagov) koje ostavlja ožiljke. Kako je riječ o savremenom ruskom filmu, a savremeni ruski film se sve više manifestuje samo u dva oblika - akcioni film (poput onih sa Bikovićem koji se mahom ugledaju na američku produkciju) i teška socijalna tegoba - jasno je da "Divka" pripada ovom drugom ekstremu.
Film, smješten u Lenjingradu 1945. godine neposredno po završetku Drugog svjetskog rata, govori o Iji (Viktoria Miroshnichenko), mladoj, visokoj ženi (Divki), koja se iz rata vratila sa trogodišnjim dječakom i prijateljicom Mašom (Vasilisa Perelygina), sa kojom je veže niz prošlih odluka i čije sudbine ovdje pratimo.
"Divka", istorijska drama, je svoju premijeru doživjela u Kanu, gdje je osvojila dvije nagrade (Un Certain Regard - za najbolju režiju i FIPRESCI za najbolji film). Pored toga, film je izabran kao ruski predstavnik za nagrade Akademije u kategoriji najboljeg međunarodnog filma i iako je ušao u užu selekciju (u prvih deset) nije uspio osvojiti nominaciju, što je bilo samo jedno od iznenađenja ove godine kada su "Oscari" u pitanju jer je ipak riječ o jednom od najboljih filmova iz 2019. godine.
Iako rad jako mladog reditelja (Balagov je 1992. godište), "Divka" odiše izvjesnom starošću, bogatim iskustvom i zrelošću kakva se u ovakoj situaciji ne bi očekivala. To je, između ostalog, samo jedan od šokova kojim ovaj film obiluje. To se moglo i očekivati budući da je riječ o filmu koji preispituje pitanje ratne traume i čiji se likovi, svako na svoj način, još nalaze u vrtlogu rata poput malog Paše, dječaka koji ne umije imitirati lavež psa iz prostog razloga što ga za svog kratkog života nikad nije ni vidio. Takva je "Divka" - dirljiva, zastrašujuća, neodoljiva, moćna.
Ocjena: 5/5
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
