TREBINJE - Četvrto izdanje Festivala mediteranskog i evropskog filma u Trebinju završeno je u znaku Radeta Šerbedžije, kome je dodijeljena nagrada "Zlatni platan", a potom je prikazan i film njegovog sina Danila "Sedamdeset dva dana", u kome i on igra.
Doajen ex-yu glumišta se u Trebinju zadržao kratko, na putu između Sarajevo film festivala i dubrovačkog prikazivanja "Antigone", ali je početkom godine najavio duži boravak u Trebinju.
Iako je u svom šaljivom stilu najprije kazao "da je malo zabrinut jer je u posljednje vrijeme počeo dobijati nagrade za životno djelo", Šerbedžija dodaje da je svaka nagrada za njega važna i da podsjeća da se treba živjeti za jedinstvo i mir, da treba slaviti umjetnost i slaviti život.
Pozivajući se na jedan od stihova Bertolda Brehta napisanih uoči Drugog svjetskog rata, koji kaže da živimo u zaista teškim vremenima, Šerbedžija dodaje da je strašna činjenica da su se ta teška vremena produžila i proširila po svijetu i do dana današnjih, stvarajući divlju rijeku, u čemu je umjetnost i nada i spas.
"Obično se nagrade dodjeljuju u nekim dobrim i lijepim vremenima u životima ljudi, kao što je bilo u Staroj Grčkoj, kao priznanje i pohvala životu, radost bratstvu - kako bi rekao Dučićev prijatelj Tin Ujević, tako da i ova nagrada, i ovaj festival, i svaka napisana pjesma, i svaki pokušaj umjetnosti, makar to bilo i jedno malo zrno, u stvari stvaraju veliku branu protiv te podivljale rijeke koja može uništiti naše čovječanstvo i cijeli svijet. Zato s radošću primam ovo priznanje jer je to priznanje nekom mom udjelu u filmovima na ovim prostorima i nekim širim prostorima, mom udjelu u umjetnosti", kazao je Šerbedžija.
Prisjećajući se nekih scena iz svoga filma nedavno snimanog na Islandu, gdje je nakon snimanja scene koju je trebalo improvizovati dobio komplimente od režisera, a on mu odgovorio da ima stotinu filmova iza sebe i da mu to nije bilo teško, dobio je odgovor da nema 100, već 176 uloga, ali ih on nije brojao.
Svjedok neke stare i svijetle kinematografije bivše Jugoslavije koja je, naročito osamdesetih godina, blistala, Šerbedžija kaže da se to vrijeme ne može vratiti, ali da sa dobrim glumcima i režiserima, kakve ima cijeli naš region, ponovo može zablistati.
"Stari sjaj se ne može nikada vratiti, već se možemo sjećati starog sjaja i on sjaji i nastaviće sjati ako je bio pravi, a ja mislim da jeste, naročito u tim fantastičnim godinama jugoslovenskog filma koga su i u svijetu zvali 'crni talas', sa Živojinom Pavlovićem, Sašom Petrovićem i ostalim divnim i božanstvenim režiserima, a meni je naročito drago što sam bio dio te kinematografije sa Draganom Nikolićem, Milenom Dravić i hiljadama fantastičnih filmskih radnika.
A što se tiče sadašnjih vremena, opet ona sjaje, opet imamo divnih, talentiranih i režisera i glumaca, samo im treba omogućiti da sjaje, a to jedino da država više ulaže u kulturu, u film, koji je skupa umjetnost", kaže Šerbedžija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.