Strahujem od savršenstva /od žena idealnih proporcija /90-60-90, od lica bez bora /i vilica bez faličnih zuba. /Strahujem od savršenstva /od besprijekorno uređenih travnjaka /bez ijedne stabiljke i korova...
Ovo su početni stihovi pjesme "Strah od savršenstva" iz istoimene knjige Slobodana Jovića, pjesnika rođenog u Tuzli 1984. godine s adresom u selu Tobut, u opštini Lopare, na planini Majevici.
Knjiga je objavljena prošle 2018. godine u izdanju "Povelje" iz Kraljeva, a u tekućoj 2019. dobila je čak tri književne nagrade. U pitanju su godišnja nagrada Udruženja književnika Republike Srpske, nagrada Zadužbine "Branko Ćopić" pri Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti i "Slovo Podgrmeča", povodom čega je Jović o svom književnom radu i književnosti generalno govorio za "Nezavisne".
NN: Koliko su za Vas značajne književne nagrade?
JOVIĆ: Nagrade su značajne, prije svega, zato što skreću pažnju na stvaralaštvo određenog autora i mogu da utiču na recepciju njegovog djela. Nagrade doživljavam i kao prijateljski stisak ruke i ohrabrenje da se ide dalje, što i te kako znači u ovom svijetu, koji je, uglavnom, lišen empatije i brige za drugog. Književne nagrade pripadaju sferi književnog života. Nagrade mogu biti i opasne, jer mogu da razmaze pisce. Što se mene tiče, mislim da mi je dodijeljeno i više pažnje nego što zaslužujem. Treba da čekamo nebesku platu. Ukoliko na ovome svijetu uzmemo previše, onda se ne nadajmo da će nam i nebeski žiri biti naklonjen.
NN: Knjigu "Strah od savršenstva" otvara pjesma "Poezija opstaje". Koliko je danas značajna ta sintagma?
JOVIĆ: Pisanje poezije je najbeskorisniji posao. Ona ipak opstaje, iako joj vrijeme nije naklonjeno. Ono što osmišljava naš život je, suštinski, poetskog karaktera. Svijet je magnetofonska traka s koje se emituje poezija. Iščitavaju je pjesnici i ljudi koji su u sebi sačuvali sposobnost da se čude i dive svijetu oko sebe. Oni koji su sačuvali iskru djeteta u sebi.
NN: Koje su prednosti malih sredina za poeziju?
JOVIĆ: Iskreno, ne vidim neke posebne prednosti koje takozvane male sredine pružaju za poetsko stvaralaštvo, kao što ne vidim ni prednosti koje metropole pružaju jednom pjesniku. Niz je vrhunskih pjesnika koji žive i rade u malim sredinama. Glavno je da mala sredina ne bi trebalo da bude prepreka za književnu afirmaciju, a ni metropola njen garant.
NN: Koliko je dugo nastajala knjiga "Strah od savršenstva"?
JOVIĆ: Knjiga je nastajala od 2013. do 2015. godine. Pojavila se 2018. Za poeziju nikad nije kasno, ali može da bude rano, tako da mislim da je knjiga izašla u pravo vrijeme.
NN: Dominantna tema u knjizi jeste tema rata...
JOVIĆ: Između korica knjige "Strah od svršenstva" su i pjesme koje imaju za temu događaje vezane za tragičnu sudbinu mog naroda u Drugom svjetskom ratu. Mislim da pjesnik ne bi smio da bude nijem pred zlom, bez obzira na to u kojoj se formi ono prikazuje. Poetski tekst je način da se patnja izazvana zlom ublaži i transformiše u ljepotu. Suštinski, poezija je svjedočenje.
NN: Urednik ste časopisa "Bokatin Dijak", iza kojeg je već 13 brojeva...
JOVIĆ: U štampi se nalazi 14. ljetni broj časopisa "Bokatin Dijak". Donosimo prevode savremene ruske proze koje su uradili Vladimir Jagličić i Radmila Mečanin, poeziju Nikole Vujčića, Miodraga Raičevića i Romila Kneževića, prozne tekstove Slavoljuba Markovića i Mikaila Bodiroge, kao i niz drugih, vjerujem, dragocjenih priloga. Vjerujem da se ovo glasilo za sedam godina postojanja izborilo za svoje mjesto na mapi srpske književne periodike. Takođe, vjerujem da je ono i lijep primjer onoga što se kod nas naziva "decentralizacijom kulture".
NN: Koje je Vaše mišljenje o književnoj sceni u Republici Srpskoj i koliko smo vidljivi na mapi Balkana i Evrope?
JOVIĆ: Vidljivi smo u mjeri u kojoj u RS ima autentičnih proznih, poetskih, prevodilačkih i esejističkih glasova. "Zmajeva nagrada" Matice srpske je ove godine došla u Republiku Srpsku, a u najužem izboru su bile još dvije knjige s ovih prostora, u najužem izboru za NIN-ovu nagradu je bila knjiga autorke iz Banjaluke. Kao i u prirodi, postoje plodne i manje plodne godine. Da bi stvaralaštvo iz RS bilo vidljivo i prepoznato, mislim da bi dobro došli časopis ili list koji bi redovno izlazili i profilisane izdavačke edicije i biblioteke.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.