Svijet umjetnosti u doba pandemije oprostio se od još jednog velikog imena. Danas je u 85. godini preminuo Predrag Živković Tozovac, legenda narodne muzike.
Njegove pjesme bile su sastavni dio naših života. Teško je bilo izbjeći proslavu na kojoj nisu pjevane. Teško je zamisliti da tako neće biti i po prestanku pandemije.
Iskreno, pjesme Predraga Živkovića Tozovca, kao i svih njegovih kolega pjevača narodne muzike, nikad nisam slušao u svoja četiri zida. U kafani, htio - ne htio, morao sam. Uz to moranje stiglo je i uživanje. Ko kaže drugačije, laže. Ko nije pratio Tozovca dok pjeva "Aaaaaj, kafana je puna sveta/svako se za pesmu sprema /tako želim da si sa mnom /ali tebe sa mnom nema", taj ili nije spoznao ljubav ili se nije rodio, pa potom i živio među brdima Balkana.
Ruku na srce, sa jedne strane nikad mi nije bilo do kraja jasno zašto na svadbama ljudi padaju na koljena zbog stihova "Oj Nino, Nino, Nino, uzeću te ja, oj Nino, Nino, Nino, bićeš moja sva". Sa druge strane, znao sam da to može biti samo zbog Tozovčevog glasa. Ljudski glas, i to mi je poznato, prevazilazi sve instrumente koje je čovjek napravio i nije pretjerano reći da ponekad ne dolazi od ovog svijeta. Od ovog svijeta ipak dolazi iskustvo koje taj glas uvodi među redove/stihove, a to je Tozovac van svake sumnje činio.
On je već sa deset godina svirao harmoniku i pjevao na svadbama. Harmoniku je naslijedio od pokojnog oca, kojeg su strijeljali Nijemci 1941. godine, kada Predrag Živković nije imao ni pet godina. Uz harmoniku od oca Svetozara Toze Živkovića, naslijedio je nadimak i talenat. Otac mu je držao kafanu, a u rodnom Kraljevu bio je čak i prvak Srbije u pjevanju 1932/33. godine.
Tozovčeva ozbiljnija karijera počinje sredinom šezdesetih godina prošlog vijeka.
Tada pjeva u duetu sa Silvanom Armenulić, a već 1971. i 1972, dvije godine zaredom nadmašuje svu porodičnu i lokalnu slavu, te pjesmama "Mirjana" i "Oči jedne žene" pobjeđuje na putujućem i u to vrijeme jednom od najpopularnijih festivala muzike u Jugoslaviji "Pesma leta".
Godine 1972. objavljuje singl ploču "Jeremija", za čiju se naslovnicu slika na topu i u uniformi srpskog vojnika iz Prvog svjetskog rata. Pjesma za kratko vrijeme postaje vrlo popularna, a novinari udvorice komunističkim vlastima, kako ih je kasnije zvao, pišu feljton u "Večernjim novostima" "Ugled za šaku dolara" i lažno optužuju Tozovca da je pjevao u četničkim kafanama u Americi.
Ironija sudbine jeste da su mu oca strijeljali Nijemci, a da je zbog problema koji su tad nastali dvije godine morao provesti u Njemačkoj. Po povratku iz Njemačke biva mu oduzet i pasoš, ali na put Tozovčevom glasu niko nije mogao stati...
"Ja mislim da imam pravo da branim Jeremiju zato što je to izuzetno lepa pesma. Nema mnogo narodnih pesama koje na takav način govore o svakodnevnom životu, a to je pesma, eto tako, o jednom seljaku i ratniku. Ima pesma i o vojvodi Sinđeliću, koja nije nacionalšovinistička, nego je pesma o jednom ustaniku koji se borio protiv okupatora. Ne vidim šta je tu problematičnije od partizanskih pesama, ili onih koje su pevali četnici. Ali, u vezi sa tim celim slučajem, ne mislim da sam bio žrtva politike na nekom visokom nivou. Neko se tu na meni dokazivao, neka sitna duša i udvorica. Ne verujem da je to stiglo do Tita, što bi se on time bavio. Uostalom, pevao sam mu nekoliko puta", govorio je svojevremeno Tozovac.
On svakako ostaje miljenik publike. U godinama koje slijede pjeva u duetu sa Predragom Gojkovićem Cunetom, Miroslavom Ilićem, Lepom Lukić, Mirom Vasiljević. Njegove pjesme "Oči jedne žene", "Ide Mile Lajkovačkom prugom", "Uzmi sve što ti život pruža", "Ovamo, Cigani", "Ti si me čekala", "Tražiću ljubav novu", "Jesen u mom sokaku", "Danče" i druge postaju dio opšte kulture.
"Kad majku pitate posle porođaja da li se mučila, ona će da kaže: 'Jesam, mnogo sam se namučila.' Ali kad posle gleda dete kako raste i ona ga gaji, pitajte je opet, pa će reći: 'Nije to ništa.' I rodila bi ponovo. A mnogo je lakše praviti muziku na već gotov tekst, nego tekst na muziku, bar meni. Ja to nekako radim u isto vreme. 'Ti si me čekala' napisao sam za pola sata, 'Ciganine, ti što sviraš' za pokojnu Miru Barjaktarević isto čas posla. Mada, u principu, nema nijedne pesme koju sam završio, a da sam je teško napisao. Kad me pesma mučila, ja sam je batalio, nisam hteo da me muči, volim kad mi je uživanje da je napravim", govorio je Tozovac.
Profesionalna karijera ovog pjevača trajala je blizu 60 godina. Iza sebe je ostavio preko 20 albuma i 30 singlova. Važio za šmekera starog kova, obrazovanog zvanično i u kafani.
Završio je gimnaziju i studije ekonomije.
"Šmeker jesam, volim život. Ako je to šmekeraj, onda jesam", pričao je Tozovac.
Od njega su se oprostile brojne kolege i prijatelji.
Redakcija "Nezavisnih" izdvaja izjave njegovih prijatelja i ljudi sa kojima je dijelio scenu Miroslava Ilića i Ane Bekute.
"Ode nam Toza pred Uskrs. Znamo se mnogo dugo, preko 50 godina. Otkad sam ja kao mlad estradni fićfirić ušao u ovu priču, poznajem Tozu. Toliko je anegdota, posla i zajedničkog druženja. Ponavljam kao papagaj da sam ga smatrao prvakom u našem zanatu po ukupnom učinku. Krao sam milion njegovih fora u poslu. Pre Tozovca za nas narodnjake bilo je predviđeno da staneš mirno, uzmeš mikrofon i pevaš. Toza je prvi uneo nešto drugačije, malo pokretljivosti, malo šarma, malo šale i humora. Celu tu priču je okrenuo na drugu stranu", riječi su kojima se Miroslav Ilić oprostio od Tozovca.
Sa druge strane, Ana Bekuta nije mogla da ne primijeti da na dan odlaska Tozovca ne sija sunce i ne rade kafane.
"Sve je punija nebeska kafana, a naše će kafane, samo zato što je Predrag Tozovac upravo otišao, prazne ostati zauvek. Ne želim da patetišem i naglašavam kakav je čovek bio, takve reči na kraju dobijaju svi. Otišao je Tozovac i danas nije izašlo sunce. Neka ti je večna slava, a naše će sunce zauvek biti barem stepen hladnije, a ovaj okrutni svet 1.000 stepeni prazniji", zaključila je Bekuta.
Predrag Živković Tozovac biće sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.