Muzika

Vujić za "Nezavisne": Vlast u Jugoslaviji tražila okidač da se pank zabrani i iskoreni

Vujić za "Nezavisne": Vlast u Jugoslaviji tražila okidač da se pank zabrani i iskoreni
Foto: Ustupljena fotografija | Saša Vujić za "Nezavisne": Vlast u Jugoslaviji tražila okidač da se pank zabrani i iskoreni

Jedan od najstarijih pank bendova na ovim prostorima "KBO!" nedavno je koncertom u Kragujevcu proslavio 40 godina postojanja i rada i promovisao novi studijski album "100%", koji je izašao u martu ove godine.

O razlogu nastanka sastava koji je osnovan na gimnazijskom školskom odmoru, najtežim trenucima u radu benda i kako je bilo nekada i sada biti panker za "Nezavisne" je govorio lider, vokal i gitarista Kragujevčana Saša Vujić Vuja.

Jedini danas aktivan pank bend koji je postojao kada je "KBO!" nastao su "Pankrti" iz Ljubljane. Zato se kao prvo nametnulo pitanje koliko je teško bilo opstati sve ove godine i koji periodi su bili najteži za bend.

"Teško je sada biti objektivan u ime mene na početku rada benda ili na sredini? Drugačije se razmišljalo kada sam bio klinac od 16 godina, pa su tadašnji pogledi na rad benda bili verovatno drugačiji nego danas. Danas na 'KBO!' gledam kao na sastavni, neizostavni deo svog postojanja i imam izričito poštovanje prema svemu šta on predstavlja. Nikada za ovih 40 godina nismo pravili pauze u radu, osim perioda služenja vojnog roka. Divim se svim bendovima koji dugo postoje bez obzira na muzički pravac koji sviraju! Naravno da je bilo teško opstati 40 godina, ali sve je to vezano za staru priču postavljanja prioriteta u svom životu. Mnoge priče kako se nije imalo vremena za bend, zbog ovoga ili onoga, kod mene ne prolaze. Za nešto što se voli, uvek može da se nađe vremena. Najteži period je bio za vreme rata devedesetih godina prošlog veka, tada nam je propala turneja po Evropi i nismo nigde mogli da mrdnemo van Srbije, užas", kazao je Vujić.

NN: Kako i zašto je došlo do ideje o osnivanju benda?

VUJIĆ: Upravo zbog tadašnje muzičke scene, posebno u našem gradu, gde je "KBO!" i nastao. Svi su svirali isto, izgledali isto, bili isto dosadni. Hipi fazon je bio obavezan kod svih mladih koju su slušali "zabavnu" muziku, jer se tada muzika delila na zabavnu i narodnu. Kada smo se mi pojavili, izgledali smo u njihovim očima kao neko zlo koje treba odmah iskoreniti. Uvek smo se prijavljivali na svim svirkama lokalnog karaktera - u inat!

NN: Šta je tada za vas značio pank, a šta danas?

VUJIĆ: Teško je sada posle toliko godina setiti se kako sam tada razmišljao o bilo čemu, ali znam da nisam gledao na pank kao na pozerski modni detalj ili ponašanje, kao što je to slučaj kod mnogih "pankera". Muzika je ta koja nas je pokrenula, a neka s..nja, koja su se vezivala za taj pokret, nikad nismo pravili. Danas je pank raznovrsna muzika, postala je ravnopravni deo muzičke industrije, a pank moda je nešto što je sasvim normalno kod svih ljudi.

NN: Kako je bilo biti panker osamdesetih godina prošlog vijeka u tadašnjoj Jugoslaviji, je li bilo represije tadašnjeg režima i na koji način je "običan svijet" tada gledao na vas?

VUJIĆ: Sve što je novo stavlja se pod lupu aktuelnog režima, pogotovo u tadašnjem komunističkom režimu. Bila je tada neka naci-pank afera u Sloveniji, a tadašnja vlast je samo tražila bilo kakav okidač da se pank zabrani, osudi i iskoreni. Nama su panduri upali na prvu svirku u mom podrumu i sve nas pohapsili. Slikali su grafite koje smo šarali po zidovima, pa su "PUNK" protumačili kao "Počeo Ustanak Na Kosovu", "SKA" kao "Savez Komunista Albanije" itd. Sada to zvuči kao teška smejurija, ali u to vreme je ovo bilo vrlo ozbiljna situacija. Preporučivali su da se manemo tog opasnog, đavoljeg pokreta, ali nismo. Velika hrabrost je trebala za takvu odluku.

NN: Šta ste tada slušali od strane scene, ko su Vam bili uzori?

VUJIĆ: Doći do muzike bilo je zaista vrlo, vrlo teško. Informacije smo dobijali preko "Džuboksa", koji je tada bio jedini muzički časopis. Bili su oglasi u njemu za snimanje muzike na kasetama. Slovenci su bili izvor nabavke, zato što su lako prelazili granicu sa Italijom i Austrijom i tamo nabavljali kasete i ploče. Naravno, slušali smo "The Clash", "Dead Kennedys", "Buzzcocks". Kada smo čuli kasnije "The Exploited" i "Discharge" raspametili smo se.

NN: Svirate bez basa, sa dvije gitare. Zašto?

VUJIĆ: Na samom početku rada imali smo basistu, ali su mu lokalni "silosi" zabranili da svira sa nama, jer će u suprotnom dobiti batine. Bio je iskren i tako nam je rekao. Naše razmišljanje je bilo da, ako je tako, i ne treba nam bas. Ostalo je do danas. Navikli smo na ovu postavku i naučili da namestimo ton gde se nedostatak bas-gitare uopšte i ne oseća. Na koncertima uvek lepše i čistije zvučimo, jer obično tonci stavljaju previše basova na svim instrumentima, pa je zajedno sa bas gitarom još veća "mutljavina".

NN: Koliko danas ima smisla izdavati albume kada ljudi sve više slušaju singlove, da li živimo u vremenu kada su ljudi zaboravili da slušaju muziku?

VUJIĆ: U pravu si za singlove, ista se medijska pažnja poklanja kao i za ceo album. Na kraju krajeva, album predstavlja skup svih tih singlova na jednom mestu i idealan je poklon nekome za rođendan ili slično. U Srbiji ljudi slabo kupuju albume, jer smatraju da je dovoljno da nekom ukažu pažnju time što taj bend poslušaju na YouTubeu ili nekim sličnim besplatnim internet platformama. U Hrvatskoj, a posebno Sloveniji, drugačija je situacija i skoro uvek na našim svirkama prodamo sve što ponesemo od muzike. Kod nas se dobro prodaju majice. To se ne može skinuti sa interneta.

NN: Kakvi su vam planovi za budućnost, radite li na nekom novom albumu?

VUJIĆ: Završavamo novi spot, radimo na organizaciji koncerata po Sloveniji i Hrvatskoj u zimskom period. Prvi singl koji će najaviti nov album radimo na proleće. U svakom slučaju, uvek ima nešto da se radi, što bi naši stari rekli "za budalu i na svadbi ima posla".

 

Uticaj "Kud Idijota" na mlade pankere bio ogroman

NN: Vaš album "Moja sloboda" bio je proglašen za najbolje alternativno izdanje 1989. godine godine u tadašnjoj SFRJ, drugi su bili "KUD Idijoti". Kako gledate na njihovu ulogu na sceni, koliko nedostaju danas?

VUJIĆ: Pre nekoliko meseci svirali smo u Puli i videli se sa Saletom Verudom (gitarista i osnivač "Kud Idijota"). Stari smo prijatelji, njegov otac je živeo u Kragujevcu i tako smo se često viđali. Od prvih svirki "Idijota" i "KBO!" bili smo usko povezani i sarađivali na tom polju. Njihov uticaj na mlade pank naraštaje bio je ogroman. Znali su kako kroz zez i ironiju da upute veliku poruku. Naravno da nedostaju, danas bi razvaljivali po svim festivalima u regionu.

 

Pozdrav za "Ispad" i Nikolu Suvajca

NN: Nekada ste imali redovne nastupe u Banjaluci, već neko vrijeme niste svirali ovdje. Zašto, kada vas opet možemo očekivati, koliko ste povezani sa gradom na Vrbasu?

VUJIĆ: Pre smo stalno svirali u Banjaluci i uvek se super provodili. Uglavnom je to bio poziv preko privatnih linija. Pozdrav za Nikolu Suvajca i bend "Ispad". Izgleda da još nismo dorasli za neke veće banjalučke organizatore i festival. U svakom slučaju, mi smo tu pa pozovite.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije