Pozornica

Nikola - Kolja Pejaković za "Nezavisne": Prvi alkohol, batine i simpatije te definišu

Nikola - Kolja Pejaković za "Nezavisne": Prvi alkohol, batine i simpatije te definišu
Foto: Arhivska fotografija | Nikola - Kolja Pejaković za "Nezavisne": Prvi alkohol, batine i simpatije te definišu
Milan Rakulj

Nikola - Kolja Pejaković krajem prošle sedmice na Veliku scenu nacionalnog teatra Republike Srpske postavio je komad "Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja", koji je još sredinom šezdesetih godina prošlog vijeka napisao, jedan od najboljih hrvatskih dramskih pisaca, Ivo Brešan.

Pored režije, Pejaković je radio i adaptaciju teksta, pomjerivši ga u sadašnje vrijeme i ocijenivši ga kao priču o mentalitetu i nakaradnoj filozofiji života "u se, na se i poda se", danas prijeko potrebnoj kako Banjaluci, tako i Beogradu, Zagrebu i dalje.

"Politika je kurva, a političari svodnici koje istorija zaboravlja. Zato je važno da pisci i pjesnici ostave svoja svjedočanstva o ovom vremenu, da bi ga kasnije generacije mogle shvatiti i dešifrovati", kazao je Pejaković povodom ovog komada, a o istom, kao i o svom umjetničkom radu, koji je u posljednje vrijeme intenzivan u pozorištu, filmu i muzici, govorio je za "Nezavisne".

NN: Kazali ste da od Brešanovog teksta "Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja" danas ne postoji ništa aktuelnije i da zbog takvog stanja društva ne postoje nevini. Ko je ipak najveći "krivac" jer živimo farsu?

PEJAKOVIĆ: Đavo.

NN: Koliko ste zadovoljni učinkom ansambla Narodnog pozorišta Republike Srpske i procesom rada na ovoj predstavi?

PEJAKOVIĆ: Vrlo sam zadovoljan. Ne mislim ovdje samo na rezultate, na samu predstavu i njen finalni oblik, već na jedan stabilan rad sa glumcima, koje dugo poznajem i kojima vjerujem. Pozorište je stara institucija, ima svoje mane i vrline, ali je, za nas koji se bavimo ovim poslom na više frontova, teatar veza sa samom suštinom drame; sukoba. Hvala i glumcima i svim mojim saradnicima u Narodnom pozorištu Republike Srpske za trud i dobre vibracije.

NN: Šta je misija pozorišta danas i koliki je njegov uticaj da imamo zdravije društvo, bar u pojedinačnim slučajevima?

PEJAKOVIĆ: Pojedinačno, za čovjeka, ima veliki značaj. Tu i jeste tajna trajanja fenomena koji se zove pozorište. A za društvo, kao cjelinu, ne znam... Nekad mi se čini da postoji neki uticaj, a ponekad me uplaši silina kojom se pozorište gura u prostor nebitnog i nevažnog. Kako god okrenemo, živo, jako pozorište uvijek je znak dobrog zdravlja jednog društva.

NN: "Šećer je sitan osim kad je kocka", nakon Gradskog pozorišta "Jazavac", igraće i u jednom beogradskom pozorištu. Možete li otkriti više detalja?

PEJAKOVIĆ: Igra se u novom pozorištu na Banovom brdu, Teatru na brdu, kako su ga krstili. Plan je da postavimo još dva komada koja sam napisao u proteklih nekoliko godina, a koji su imali svoje praizvedbe u Banjaluci. Možda je malo pretenciozno reći da sam ih napisao, možda je bolje - koji su nastali kao plod rada i procesa proba.

NN: Da ste kojim slučajem u politici i da obavljate funkciju ministra prosvjete i kulture Republike Srpske, šta biste mijenjali?

PEJAKOVIĆ: Sve što mogu.

NN: Imali ste veoma uspješne koncerte u Beogradu, Novom Sadu, Pančevu... Možemo li uskoro očekivati svirku u Banjaluci?

PEJAKOVIĆ: Radimo intenzivno na tome i nadam se da ćemo uskoro izaći sa datumom koncerta.

NN: Koncerti u Srbiji, kako ste rekli, ispunjenje su sna iz vremena kada ste kao klinac na Čairama u Banjaluci svirali žestokim momcima golubijeg srca. Možete li nam u nekoliko rečenica dati neku sliku tog vremena?

PEJAKOVIĆ: Vrijeme slatkih zabluda i početak kraja jedne iluzije koja se zove djetinjstvo. Ja nikada nisam živio na Čairama, uvijek nekako na samom obodu tog naselja, ali je školsko igralište Osnovne škole "Filip Macura" (sada Osnovna škola "Jovan Cvijić") bilo centar moga svijeta. Govorim o osnovnoj školi, kad smo stasavali, davali i dobijali prve batine, prvi težak alkohol i ostalo probavali, prve simpatije imali i ostale stvari... To te definiše, kasnije se sve kalemi na to.

NN: Vaš posljednji album "Četiri prsta" ocijenili ste kao najbolji do sada i prvi koji promovišete aktivno. Koliko ste zadovoljni reakcijama?

PEJAKOVIĆ: Meni je taj album važan, najvažniji do sada. Zato što me utvrdio i ustabilio na tom putu u muzičku industriju i što je pokazao da smo Voja Aralica i ja bili u pravu što smo davne 1997. odlučili da snimamo te moje pjesmice i damo ljudima da čuju. Reakcije su strahovite, ali treba spustiti loptu i zahvaliti Bogu na svemu. Čovjek je prah, sve dobro dolazi od Gospoda, mi smo samo provodnici.

NN: Vaš spot u kojem je glumio pokojni Nebojša Glogovac još nije objavljen. Da li će uskoro biti i koliko smo, po Vašem mišljenju, kao društvo izgubili, ako Vam nije teško zbog Vašeg prijateljstva da kažete, preranim odlaskom Nebojše Glogovca?

PEJAKOVIĆ: Ovo društvo nije izgubilo ništa, jer je društvu Nebojša Glogovac bio nebitan. Jedan glumac, više-manje... On nedostaje njegovoj porodici, prijateljima i onima koji su znali i shvatali, još za njegovog života, ko je i kakav je. Nemojmo da se lažemo, Glogovca, baš zbog velikog talenta i britke, nesputane, misli, mnogi nisu mirisali i voljeli. I zbog njegovog odnosa prema svome narodu, Crkvi; zbog slobode kojom je zračio, nenadjebivog šarma i visoke radne etike, on nije bio za ovo društvo važan, nije bio potaman. A što se tiče spota - spot će biti uskoro objavljen.

NN: Uskoro krećete u realizaciju serija "Kosti" i "Koža". Kako teku pripreme i da li će "Bosonoga" produkcija ponovo angažovati i glumce iz Srbije, kao što je to bio slučaj s angažmanom Igora Đorđevića i Vuka Kostića u "Mesu"?

PEJAKOVIĆ: Naravno. Podjela se pravi, kao i uvijek, ne po ključu, nego po pravilima zanata. Mi smo banjalučka produkcija i želja nam je da naš posao bude ugrađen u osnove TV i filmske industrije Republike Srpske, i baš zbog toga jedini put je angažman onih koji znaju i mogu, bili oni iz Beograda, Skoplja, Zagreba, Ljubljane... "Kosti" se, kao i "Meso", rade za publiku regiona, radimo po savjesti i ne pravimo kompromise na ključnim tačkama. Duboko vjerujemo da se samo tako domaće snage mogu zaposliti i uključiti u tokove koji pored nas prolaze dok mi tonemo u provincijsku kaljugu. Banjaluka ima potencijala da postane kulturno središte, tačka spajanja Istoka i Zapada, ona je to i geografski, ako već pričamo o tome. I da ne vjerujem u to, ja moram da radim kao da vjerujem. To je moja obaveza.

NN: Šta za Vas i Vašu porodicu predstavljaju praznici, Božić, Nova godina?

PEJAKOVIĆ: Nova godina je uvijek bila parada gluposti i kiča. I ostala. To možemo da vidimo i sad, razni stupidni, pomodni događaji, nagrđuju ovaj grad baš u ovo vrijeme. Božić je, za nas Srbe, veliki praznik i dan koji slavimo. I za moju porodicu taj dan je poseban, naravno. Mi, Srbi, osim pravoslavlja i nekoliko dobrih pisaca, slikara, vojskovođa i naučnika, nemamo ništa drugo. Svijet nas ne voli, pljuju nas, snimaju filmove u kojima smo glavni negativci, pakuju nam istoriju i podmeću, ogovaraju nas gdje god stignu. A mi, ipak, volimo ovaj svijet i mi bismo da se družimo sa svijetom. Zato nas Bog i voli. Na nama je da pokažemo kako i mi njega volimo. Bar na taj dan.

Komentare na ovu vijest mogu postaviti samo prijavljeni čitaoci.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Pošaljite komentar

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije