Pozornica

Nina Grahovac: Moramo pamtiti one koji su dali živote za našu slobodu

Nina Grahovac: Moramo pamtiti one koji su dali živote za našu slobodu
Foto: Sonja Spasić | Nina Grahovac: Moramo pamtiti one koji su dali živote za našu slobodu

Nina Grahovac, rođena Banjalučanka i žena sa dvije ljubavi po profesiji, popularna glumica i profesorica srpskog jezika i književnosti, 28. januara će dobiti priliku da još jednom zaigra na daskama pred banjalučkom publikom, i to u istaknutoj predstavi "Žensko srce u šinjelu".

Ovaj put publici će se predstaviti kao heroina Milunka Savić u Gradskom pozorištu "Jazavac", a u svojoj dosadašnjoj karijeri Grahovčeva može da se pohvali brojnim ulogama različitih karaktera, kojima je pridobila publiku na duže vrijeme. Prepoznatljiva po stavu i sjajnoj dikciji, gracioznosti i jačini, ovu glumicu su ljubitelji dobre glume mogli da primijete u televizijskim projektima "Vojna akademija", "Državni službenik", "Crveni mesec" i "Urgentni centar". Kako kaže, pamćenje i njegovanje djela značajnih ljudi naše prošlosti treba da bude naša matrica iz koje ćemo graditi budućnost, a u intervjuu za "Nezavisne" Grahovčeva govori o aktuelnoj predstavi, prethodnim ulogama u televizijskim projektima, budućnosti i balansu između dvije profesije.

NN: Predstavu "Žensko srce u šinjelu" trebalo bi da predstavite banjalučkoj publici 28. januara na sceni Gradskog pozorišta "Jazavac". Možete li nešto više da nam kažete o predstavi i liku kojeg tumačite? Koja je poruka predstave, šta želite da pokažete banjalučkoj publici ovim igranjem?

GRAHOVAC: Predstavu "Žensko srce u šinjelu" smo već dva puta igrale u Banjaluci i moram priznati da gostovanje u Banjaluci ima poseban značaj za mene jer je to moj rodni grad, tu su moji roditelji, porodica, prijatelji. Tekst predstave napisao je veoma darovit mladi pisac Mihajlo Vitezović, a režirala ju je sjajna Mirjana Karanović. U njoj pratimo život tri glumice koje pripremaju predstavu o heroinama iz Prvog svetskog rata, tačnije o Milunki Savić, Nadeždi Petrović i Flori Sends. Predstava je moderno režirana, htele smo da izbegnemo klasičnu istorijsku predstavu gde se na sceni deklamuju velike ideje i velike reči. Jer ono što čini velikim ove tri žene nisu velike reči, nego njihova velika dela. Volela bih da poruku svaki gledalac izvuče sam za sebe, a mi kroz predstavu ukazujemo na to koliko je važno da pamtimo, da poštujemo i da nikada ne zaboravimo ljude koji su svoje živote ugradili u slobodu u kojoj mi danas uživamo. Ja igram Milunku Savić i često se našalim da mi nedostaje koji kilogram da bih je igrala, ali nadam se da nije sve do kilograma nego da je nešto i do srca!

Privatna arhiva/Nina kao Milunka Savić
Privatna arhiva/Nina kao Milunka Savić

NN: Da li je teško raditi te vrste predstave? Da li je teret ili olakšica kada treba da tumačite lik koji je stvarno postojao, u ovom slučaju istorijske likove, žene koje su ostavile veliki trag u prošlosti? Na koji način se onda pripremate za ulogu?

GRAHOVAC: Svaki sadržaj je na svoj način težak. Ono što je važno kad igrate istorijske ličnosti je pre svega to što istorijski podaci moraju da budu tačni i precizni, druga stvar je da treba voditi računa da ne padnete u zamku da igrate heroja, već da u tom heroju pronađete čoveka. E, tu imate slobodu kao glumac da date svoju viziju te ličnosti. Rad na ovoj predstavi je bio težak, od iščitavanja gomile građe, do biranja šta od te građe treba da uđe u tekst pa onda rad na tekstu, potom probe. Ali sve to suštinski nikoga ne interesuje, ljude interesuje samo jedno, a to je da li ste uspeli da doprete do njih ili niste. Želim da verujem da mi jesmo.

NN: Kroz svoj rad njegujete kulturu i čuvate od zaborava neka od najvažnijih imena naše istorije i umjetnosti. Da li nam je potrebno više takvih projekata? Da li su pozorište, gluma i umjetnost pravi način da se iskaže takva vrsta zahvalnosti tim ljudima?

GRAHOVAC: Apsolutno! Pamćenje i negovanje dela značajnih ljudi naše prošlosti treba da bude naša matrica iz koje ćemo graditi budućnost.

NN: Imali ste priliku da igrate i u mnogim televizijskim projektima, a neki od najistaknutijih su serije "Vojna akademija", "Crveni mesec", "Urgentni centar" i "Državni službenik". Koliko Vam znače uloge u ovim projektima i šta su Vam donijele?

GRAHOVAC: Mnogo mi znače. Uživam u pripremama za svaku ulogu, za seriju "Vojna akademija" je bilo specifično iskustvo jer sam prošla kroz malu obuku. Potporučnik Liljana sa Vojne akademije na Banjici me je upoznavala sa pravilima službe, tamo sam prvi put pucala iz pištolja i kao svaki "vojnik" doživela da me ozbiljno nažuljaju vojničke čizme. Bolje da ne pričam dalje, zvučaće kao klasične muške priče iz vojske (smijeh). U "Crvenom mesecu" sam igrala jednu baronicu iz 1913. pa je tu zbog vremenskog konteksta i manir ponašanja bio drugačiji, trebalo je voditi računa o držanju, kako sedite, da ne zapnete o dugačke haljine dok hodate i da sve to tako bude ležerno i prirodno. Ipak, najteže mi je palo učenje nemačkog jezika koji nikad pre nisam učila, pa sam angažovala profesorku nemačkog i bezbroj puta puštala nasnimljene rečenice na diktafonu, što je često dekoncentrisalo moje kolege u učenju teksta (smijeh).

Privatna arhiva/Grahovčeva u "Vojnoj akademiji"

NN: Koliko su televizijski projekti bili važni za Vašu karijeru i koliko je rad pred kamerama uopšte važan za glumca? Osim toga, svjedoci smo hiperprodukcije koja je trenutno dostigla najviši nivo kod nas. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?

GRAHOVAC: Televizijski projekti su mi jako važni. Snimala sam dosta televizijskih serija i u današnje vreme televizija uzima primat nad filmom. Televizija vam donosi popularnost, samim tim vam generiše nove poslove. Ne mislim loše o hiperprodukciji, uvek će se u toj gomili projekata izdvojiti oni koji su dobri i gledani, i oni koji to nisu. Meni je to jedna sasvim fer trka na tržištu.

NN: Osim zvanja glumice, Vi ste i profesor srpskog jezika i književnosti, a na Akademiji umjetnosti u Beogradu bili ste nekoliko godina profesor scenskog govora. Kako ste ostvarili taj balans između dvije profesije i koliko je zapravo taj profesorski rad uticao na Vas?

GRAHOVAC: Dramska umetnost se oslanja na književnost, tako da sam, čini mi se, dobro izbalansirala to dvoje. I danas se bavim pedagogijom sa mladima različitog uzrasta, volim da prenosim znanje i neskromno ću reći - dobra sam u tome. Volim da gledam kako napreduju, volim kad zajednički napravimo pomak. To me iskreno raduje i pedagogijom se bavim sa velikom ljubavlju. Kada nekoga podučavate osam godina, to nije trenutno iskustvo, to je kontakt za ceo život.

Privatna arhiva
Privatna arhiva

NN: Kakvi su Vaši planovi za budućnost, gdje televizijska i pozorišna publika može da Vas vidi trenutno i u budućnosti?

GRAHOVAC: Trenutno radim jednu pozorišnu predstavu čija premijera će biti u martu, potom me čeka snimanje dve serije i jednog filma i to je ono što znam za ovu sezonu…O detaljima još ne smem da pričam.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije