U Kamenoj kući tvrđave Kastel u Banjaluci, u četvrtak, sa početkom u 19 časova, biće otvorena izložba "Prostorne percepcije" akademske slikarke Milene Jandrić.
Riječ je o nadograđenoj verziji izložbe, koju je umjetnica prethodno predstavila publici u rodnom Prijedoru.
Milena Jandrić je diplomac Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, a trenutno je na master studijama Akademije za likovnu umjetnost i dizajn Univerziteta u Ljubljani.
Dobitnica je nagrada za najbolji rad na predmetima crtanje i slikanje, plastična anatomija i grafika tokom osnovnih studija od Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci.
Više o "Prostornim percepcijama", svom radu i planovima za budućnost govorila je za "Nezavisne novine".
NN: Uskoro se u Kamenoj kući otvara Vaša izložba "Prostorne percepcije". Ova izložba je već bila postavljena u Prijedoru, kakva su očekivanja od banjalučke publike?
JANDRIĆ: Izložba je bila predstavljena u Muzeju Kozare u Prijedoru, u oktobru prošle godine, i sada će biti predstavljena i u Banjaluci. Postavka će biti nešto drugačija, a imaću i priliku da predstavim više radova koji su nastali u sklopu istraživanja iste teme. Ovdje sam završila osnovne studije i svakako mi je drago da radove predstavim pred banjalučkom publikom, vjerujem da ćemo ostvariti dobru interakciju.
NN: Šta su zapravo "Prostorne percepcije" i kako su nastale?
JANDRIĆ: Ideja za projekat je nastala kroz istraživanje na master studijama, prije dvije godine, ali sam i ranije imala interesovanje prvo za skulpturu, a kasnije za instalaciju. Interesantan mi je odnos koji može da se desi u umjetničkom ili javnom prostoru na relaciji rad - publika ili umjetnik - publika. Radovi su nastali kroz intiman proces promišljanja o ličnom doživljaju i stavu prema istom s vremenskom ili prostornom distancom. Radovi se razlikuju, pa njihova forma i sadržaj zavise od prirode rada.
NN: Prvi dio "Prostornih percepcija" čini set crteža. Možete li reći nešto više o njima, kako su nastajali, kojim tehnikama su rađeni, kako komuniciraju sa publikom?
JANDRIĆ: Za svaku ideju o kojoj razmišljam crtež je, na neki način, polazna tačka. Sama vizuelizacija procesa je tekla tako da je prvo predstavljana u mediju crteža, a kasnije je promišljanje teklo u smjeru prostorne realizacije. Rađeni su tehnikom olovke na papiru i tuš na platnu. Crteže koji su rađeni tehnikom tuš na platnu publika pronalazi zanimljivijima i oni na neki način i u prostoru pronalaze bolji odnos sa drugim radovima.
NN: Ako se ne varam, drugi dio izložbe je bila instalacija "Ego", koja očekuje aktivnog učesnika. Recite nam detaljnije o čemu je riječ?
JANDRIĆ: Kada je u pitanju postavka u Muzeju Kozare u Prijedoru, izložbu bismo mogli na neki način podijeliti na dva dijela koja su bila i prostorno odvojena: prvi dio - crteži i drugi dio - instalacija, međutim istu podjelu ne bismo mogli primijeniti kada je u pitanju predstojeća izložba u Kamenoj kući tvrđave Kastel. Predstaviću nove radove, a i prostor zahtijeva drugačiji odnos u tretiranju tokom postavke. Bitno je kretanje i potrebno je da, u saradnji sa kustoskinjom Isidorom Banjac, osmislimo fluidnost doživljaja i omogućimo da publika intuitivno sagleda svaki od radova.
NN: Kako je nastala ideja za ovaj objekat, koliko je vremena bilo potrebno da se uradi, na koji način je rađena?
JANDRIĆ: Promišljanje o ideji ili nekom zapažanju je trajalo nekoliko mjeseci, a vizuelizacija je nastala u polusnu. Naravno, kasnije se ta skica dorađivala i analizirala u saradnji sa mentorkom, profesoricom Ksenijom Čerče na način da sam izoštrila idejni proces, a potom formu prilagodila zaključcima do kojih sam došla. Proces je trajao od ideje do dorađivanja, izrade maketa, potom projektovanja i na kraju same izrade u realnoj veličini. Na ovom projektu bilo je potrebno da angažujem projektanta i stolara.
NN: Kako posjetioci reaguju nakon što uđu u "Ego", kako ga doživljavaju?
JANDRIĆ: Reakcije su različite, što mi je drago čuti. Neko obrati pažnju na dimenzije, neko na prazninu i svjetlo, dok su se neki vratili na svoja promišljanja o ličnim stavovima. Svakako se radujem da čujem i nove utiske.
NN: Kakvi su Vam planovi za budućnost, možete li nešto da najavite?
JANDRIĆ: U posljednje vrijeme sve više me interesuje animacija i mislim da bi to mogao da bude medij u kojem bih voljela da realizujem neke teme. Tako da mislim da bi to mogao da bude neki plan za budući rad.
Karakter crteža
NN: Profesor Miroslav Drljača rekao je da Vaši crteži podsjećaju na fragmente praistorijskih crteža i na istraživanja psihičkog i psihološkog. Kakav je Vaš komentar na ovu recenziju, da li se slažete s njom?
JANDRIĆ: Drago mi je da su crteži izazvali i takvu reakciju, oni su meditativnog karaktera i kroz proces rada na crtežu, dešava se i mehaničko ponavljanje, ali i u temi psihološka promjena, mogla bih reći da sam saglasna sa izjavom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.