U ova teška vremena upravo nas vaskrsli Gospod, kroz svoju krsnu žrtvu, a zatim i vaskrsenjem, podsjeća na pobjedu dobrog nad lošim, odnosno na najveću pobjedu, a to jest pobjedu nad grijehom.
Riječi su ovo sveštenika Stefana Maksimovića, paroha bjelovarskog, koji u vaskršnjem intervjuu za "Nezavisne novine" govori o važnosti Vaskrsa kao najvećeg i najradosnijeg hrišćanskog praznika.
Kako Maksimović navodi, iako čovjek ne može ostati imun na dešavanja koja ga okružuju, kao što su pandemija ili rat, Vaskrs je upravo praznik koji zbližava ljude i treba ga provesti s porodicom i bližnjima, jer kako je istakao, šta je bit ovozemaljskog života ako ne živjeti ga u saglasju s Bogom, s članovima svoje porodice i prijateljima.
NN: Koliko je Vaskrs bitan za pravoslavne vjernike, posebno u ovim teškim vremenima, kada s jedne strane imamo pandemiju, a s druge sukob u Ukrajini?
MAKSIMOVIĆ: Vaskrs kao praznik nad praznicima ne samo da je bitan za pravoslavne vjernike, već zapravo i predstavlja osnov i smisao našeg života i naše vjere. U ova teška vremena upravo nas vaskrsli Gospod kroz svoju krsnu žrtvu, a zatim i vaskrsenjem podsjeća na pobjedu dobrog nad lošim, odnosno na najveću pobjedu, a to jest nad grijehom. Svakako da je u životu svakog čovjeka hrišćanina važan i taj socijalni aspekt, tako da čovjek ne može da ostane imun na ovu pandemiju, koja je slično kao i rat odvojila ljude jedne od drugih.
Međutim, kao što rekoh, Vaskrs je upravo taj praznik koji zbližava ljude, kada se ljudi okupljaju prije svega na liturgiji, gdje se ne molimo samo za duhovno zdravlje, već i za tjelesno bolesne i za mir u svijetu. Ono što je važno jeste da se čovjek kroz svakodnevna iskušenja ne obeshrabri, jer ni Bog ne dopušta iskušenje koje čovjek ne može da iznese, a hram Božiji jeste upravo mjesto gdje vjernici dobijaju lijek i novu snagu za tu borbu sa iskušenjima i grijehom.
NN: Koji su to najljepši vaskršnji običaji?
MAKSIMOVIĆ: Što se tiče običaja, prvo što ljudi zapaze jesu vaskršnja jaja, koja se kuvaju i šaraju na Veliki petak. Jaja simbolizuju obnovu prirode i života, a vaskršnje crveno jaje predstavlja Hristovu krv, ali istovremeno i samo vaskrsenje, jer bez stradanja nema vaskrsenja. Poznat je svakako običaj da se vjernici između sebe tucaju jajima, gdje svakako u tom, da kažem takmičenju, dolazi do izražaja najprije radost i veselje, a naravno da je najupečatljivije kad je hram ispunjen i najmlađima, koji upravo kroz ovaj običaj upoznaju se i sa samim praznikom i dijele tu radost sa svima nama.
Za Veliki petak ustaljena je praksa da se iznosi plaštanica, to je platno na kojem je prikazano Hristovo polaganje u grob. Ona se polaže na sto koji nazivamo Hristov grob, gdje vjernici imaju priliku da se poklone i da je cjelivaju. To su samo neki od lijepih običaja kroz koje, između ostalog, živi naša vjera.
NN: Da li je Vaskrs, kao i Božić, praznik porodice i okupljanja?
MAKSIMOVIĆ: Ne samo da su Vaskrs i Božić porodični praznici, već zapravo svaki praznik jeste povod da se porodica okupi, ode u hram i nastavi druženje u svom domu.
Svakako da i Vaskrs i Božić prednjače u tome da bi na taj dan posebno porodica trebalo da se okupi, a u našem narodu je možda čak veći i prioritet da se okupe za Božić nego za Vaskrs. Međutim, Vaskrs je ipak najveći naš praznik, gdje ne bi trebalo praviti razliku od Božića i naravno taj dan provesti sa svojom porodicom i bližnjima.
Jer šta je bit ovozemaljskog života ako ne živjeti ga u saglasju s Bogom, s članovima svoje porodice i prijateljima, ma iz koje vjere oni dolazili.
NN: Koliko u Vašoj parohiji ima vjernika, te da li su i koliko okrenuti prema crkvi?
MAKSIMOVIĆ: Moram da priznam, kad sam došao u Bjelovarsku parohiju i idući svojim parohijanima u osvećenje bogojavljenske vodice, da sam bio iznenađen brojem domova, s obzirom na to da je ovo ipak dijaspora. Nažalost, primjećujem da su na narod sva dešavanja u istoriji, počevši od komunističkog režima, gdje je bilo zabranjeno i pomenuti riječ crkva, pa preko nesretnog rata, ostavila dubok trag i negativne posljedice.
Moja služba predstavlja pastirski rad, gdje se trudim da se narod što više okrene crkvi, da dolazi na bogosluženja, jer u ovim krajevima vjerujem da je upravo crkva mjesto gdje pravoslavni narod može da se okupi i održi svoju vjeru kojoj pripada. Hram u Bjelovaru sagrađen je u periodu od 1784. do 1792. godine i druga je po veličini pravoslavna crkva u Hrvatskoj, što svjedoči da je na ovom prostoru još od davnina bio prisutan veliki broj pravoslavnog življa.
NN: Koju poruku biste poslali pravoslavnim vjernicima za ovaj Vaskrs?
MAKSIMOVIĆ: Kao i za svaki Vaskrs i svaki praznik, ali i u svakodnevnom životu, mi sveštenici smo dužni da šaljemo poruku mira i ljubavi, svakom čovjeku, ne samo pravoslavnom vjerniku. Poželio bih prije svega za ovaj Vaskrs svaki Božiji blagoslov, zdravlja i ljubavi. Da vaskrsli Gospod podari svima snage u ova teška vremena i da, koliko je u našoj moći, gradimo mir i jedni drugima budemo podrška u životnim iskušenjima. Ovom prilikom čestitam još jednom i Vaskrs katolicima iz Zapadne crkve, koji su praznik proslavili sedam dana ranije. Pozdravljam vas najradosnijim hrišćanskim pozdravom: Hristos Vaskrse - Vaistinu Vaskrse!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.